Nedavna znanstvena otkrića dala su naslutiti moguću povezanost između virusne infekcije, imunološkog sustava i smanjenog podnošenja glutena, bolesti poznate kao celijakija.

Dijelovi virusa mačje imunodeficijencije (Feline immunodeficiency virus) izolirani iz divljeg lava prošli su kroz značajne genetske rekombinacije, navodi se u novom istraživanju. Sekvencioniranje dva cjelokupna FIV genomima različitih podvrsta iz lavova pokazuje važnost cjelokupnog genoma u analizi složenih genetskih događaja. Ovi rezultati će biti relevantni za očuvanje velikih mačaka i za razvoj učinkovitijih životinjskih modela HIV-a.

U slučaju aktivne virusne infekcije, većina bijelih krvnih stanica, poznatih kao T stanice, podliježu diferencijaciji kako bi se borile sa virusom i umrle u tom procesu. Neko od tih T stanica prežive i postaju memorijske stanice koje će u buduće osigurati bržu i jaču imuno reakciju kada organizam dođe u kontakt s istim patogenom.

Mnoge vrste majmuna koje bivaju inficirane virusima srodnim HIV-u (SIV) ne razvijaju AIDS. Znanstvenici se nadaju kako bi razumijevanje otpornosti koju pokazuju ti majmuni moglo razjasniti razvijanje AIDS-a kod ljudi.

HIV, virus odgovoran za AIDS, pripada skupini retrovirusa čija je specifičnost da imaju genetski materijal pohranjen u obliku RNA.

Od HIV-a je u svijetu umrlo 25 milijuna ljudi i to u svega 25 godina. Znanstvena zajednica ne prestaje sa mukotrpnim radom razotkrivanja Ahilove pete ovog do sada nedodirljivog i smrtonosnog virusa.

Prisutnost Streptococcusa pneumoniae u uzorcima dobivenim u klinikama i prostorijama hitne pomoći može pomoći predviđanju težih posljedica pri oboljenju od pandemijskog virusa gripe H1N1.

Za sada se više od polovine pacijenata ne uspije izliječiti od HCV-a. Unatoč svim lijekovima koji se upotrebljavaju u terapiji koja je iznimno dugotrajna, a za pacijenta zna biti i poprilično mučna, nema garancije da će se pacijent nakon 48 tjedana terapije osjećati bolje. Na svijetu ima oko 170 000 000 ljudi zaraženih HCV-om, kažu u WHO-u.

Još prije 25 godina znanstvenici su, u jednom istraživanju gena na koje utječe interferon, pronašli proteine koje su nazvali Interferon-Induktivni Transmembranski Proteini (IFITM). Tada znanstvenici nisu točno znali kakvu oni ulogu igraju u našem organizmu, znali su jedino da interferon kod njih izaziva reakciju.

Zadnjih se desetljeća uporaba antibiotika i antibakterijskih sredstava umnogostručila. Nema ništa loše u tome što se možemo boriti protiv bakterija i mikroba, ali neki od tih mikroorganizama potrebni su nam za sigurniji život.