Kada su Olimpijske medalje i više-milionski ugovori u pitanju, sportaši i njihovi treneri znali su poduzimati drastične mjere kako bi se dokopali zlata. Sve više testiranja čini steroide sve manje sigurnim ilegalnim sredstvom da se dokopa van serijskog sportskog rezultata. Koje je sljedeće sredstvo koje će uči u ring?
Genska terapija, tvrde mnogi znanstvenici, troje od kojih upozoravaju na korištenje ove tehnike u atletici. Teodor Friedman (University of California, San Diego, La Jolla) i kolege su objavili članak u časopisu Science, govoreći da osim etičkog pitanja vezanog za sportsko ponašanje, mnoge genske terapije su još nedokazane: „Iako imaju visok učinak u nekim modelima, genske terapije su neusavršene i još izrazito rizične.“
Pritisak na sportaše da budu brži, jači i bolji hrani opasne apetite koji tjeraju na sumnjive solucije. „Neki sportaši i treneri mogu biti u kušnji da prerano iskoriste rezultate nekih proizvoda iako nisu još testirani na ljudima a jedini podaci sa kojima raspolažu jesu oni o nešto bržem i jačem mišu,“ pišu istraživači.
Uistinu, postoje neke terapije koje se trenutno razvijaju kako bi pomogle ljudima sa degenerativnim bolestima i genetskim slabostima da požive duže i funkcionalnije, koje bi se mogle iskoristiti u jačanju zdravog tijela. Ovakve terapije uključuju: „terapije za regeneraciju mišića, povećanje mišićne snage i zaštitu od degeneracije mišića,“ za Scientific American (objavljen 2004 godine) govori H.Lee Sweeney, fiziolog sa Sveučilišta u Pennsylvaniji (Medicinski Fakultet) koji nije učestvovao u studiji. „Među tim terapijama postoje i one koje pacijentima daju sintetičke gene, koji mogu trajati godinama, proizvodeći visoke količine prirodnih kemikalija za izgradnju mišića.“
Posebno je zanimljiva jedna određena molekularna manipulacija, modulatora peroksisomalnog proliferatora — aktivnog receptora delta, „koji regulira izražavanje gena upletenih u metabolizam lipida, korištenje energije, djelovanje inzulina,“ primjećuju autori, i „povećava proizvodnju sporo stežuće oksidativne energije — efikasna mišićna vlakna.“
Ali pitanje je da li su ove razvijene tehnologije u uporabi? Friedmann i njegove kolege su uvjereni kako njihova zabrinutost ide puno dalje od pukih spekulacija, ukazujući na Njemačkog trenera koji je pokušao nabaviti vektor za gensku terapiju preko jednog Kineskog laboratorija.
Koseći njegove nade, Svjetska Anti – Doping Agencija (WADA, World Anti – Doping Agency), koja je osnovana prije više od deset godina, stavila je gensku terapiju na listu zabrane još u 2004. (Dvoje od autora koji su radili na članku, radili su i za WADA, a drugi radi za American Association for the Advancement of Science, koja objavljuje časopis Science.)
Kako se utrka za pronalaženjem novih granica u natjecanju ubrzava, isto tako se ubrzava i detekcija ilegalnih načina dolaženja do boljih performansi u sportaša. Iako je opasnost i sumnjivost dopinga uz pomoć genske terapije jasna u nekim znanstvenim krugovima, malo koji sportaš, profesionalac ili amater se potrudio da uroni u znanstvenu literaturu informirajući se o mogućim posljedicama. Autori znanstvenog članka upozoravaju kako neki poznati i uspješni treneri, koji sa druge strane nemaju nikakvog ili imaju jako malo znanja o genetici, ne samo da nisu u pravu kada govore o „znanstvenim“ tvrdnjama koje svjedoče djelotvornostima takvih načina poboljšanja performansi, već da su takve izjave i uvjerenja jako štetna i opasna po zdravlje sportaša koji ih koriste.
Izvor: scientificamerican.com
Kada je riječ o ugljiku, najvažnijem elementu po pitanju klimatskih promjena, priroda ima rješenje. On se u prirodi reciklira i ponovno upotrebljava. Znanstvenici s Medicinskog fakulteta "Harvard" pokušavaju razumjeti ovaj proces proučavanjem kruženja ugljika u prirodi. A to je ustvari proces pri kojem se ugljik kreće iz atmosfere u biljke, oceane, tlo, zemljinu koru i nazad u atmosferu.
Kemičari na Sveučilištu u Helsinkiju uspjeli su u proizvodnji novih polimera koji stabiliziraju srebrene nanočestice. Rezultat je značajan, jer se antimikrobna svojstva srebra koriste u tekstilu, podnim premazima i bojama čak i ako utjecaji na zdravlje srebrnih nanočestica nisu u potpunosti poznati.
Fizičari iz T2K multinacionalne organizacije pod vodstvom Japana objavili su 24. veljače kako su izvršili prvu detekciju neutrina koji je putovao ispod cijelog Japana putem njihove neutrino zrake iz J-PARC postrojenja smještenog u selu Tokai, koje je sat vremena vožnje vlakom udaljen od Tokya, do divovskog, podzemnog Super-Kamiokande detektora smještenog u blizini zapadne obale Japana (295 km od Tokaia). Sveučilište Stony Brook bila je vodeća američka institucija u T2K eksperimentu.
Rak vrata maternice je izliječiv ako se otkrije u ranom stadiju. U trećini slučajeva tumor ne reagira na treapiju ili se ponovo javlja kasnije, kada je izliječenje manje uspješno.
Na dan kada je potonuo Titanic vladalo je junaštvo. Dok je brodski orkestar svirao umirujuću glazbu da bi smirio putnike, žene i djeca praćeni su do ograničenog broja čamaca za spašavanje, ostavljajući zdrave, mlade muškarce da potonu zajedno s brodom. Tri godine kasnije, potonuće Lusitanije, pogođene njemačkim torpedom, bila je sasvim druga priča.
