Vrlo masivne zvijezde žive brzo i umiru mlade. Neki od ovih svemirskih svjetionika imaju tako intenzivno zračenje koje odašilju kroz svoju debelu atmosferu u kasnom stadiju života da razbacuju materijal u svemir nekoliko milijuna puta brže nego relativno mirne zvijezde poput Sunca.
Ta su rijetka, iznimno vruća i masivna tijela poznata kao Wolf–Rayetove zvijezde. Ime su dobile po francuskom astronomu koji ih je prvi identificirao sredinom devetnaestog stoljeća, a jedna od najmasivnijih izmjerenih do sada poznata je pod imenom WR 22. U središtu ove slike, koja je nastala iz slika snimljenih kroz crvene, zelene i plave filtere pomoću Wide Field Imagera na MPG/ESO-vom 2.2-metarskom teleskopu u ESO-vom La Silla opservatoriju u Čileu, WR 22 dio je binarnog zvjezdanog sustava i izmjerena joj je masa od najmanje 70 masa našeg Sunca.
WR 22 leži u južnom zviježđu Kobilica, kobilice Jazonovog broda Argo u grčkoj mitologiji. Iako zvijezda leži preko 5 000 svjetlosnih godina od Zemlje, toliko je blještava da se praktički može vidjeti prostim okom kad su vremenski uvjeti dobri. WR 22 jedna je od mnogih iznimno blještavih zvijezda povezanih s prekrasnom maglicom Kobilica (također poznatom kao NGC 3372), a vanjski dio ovog velikog područja gdje se rađaju zvijezde u južnom dijelu Mliječnog puta čini šarenu pozadinu na ovoj slici.
Suptilne boje bogate pozadinske tapiserije rezultat su interakcija između intenzivnog ultraljubičastog zračenja koje dolazi od vrućih masivnih zvijezda, uključujući i WR 22, te nepreglednih oblaka plina, uglavnom vodikovog, iz kojih su te zvijezde nastale. Središnji dio ovog ogromnog kompleksa plina i prašine leži izvan lijevog dijela ove slike.
Izvor: ESO




Upadljiva galaktika nazvana NGC 4666 u središtu slike je galaktika u kojoj se proizvode zvijezde velikom brzinom, a udaljena je oko 80 milijuna svjetlosnih godina od Zemlje.
Mnogi od najpoznatijih kometa, uključujući i Halleyjev komet, Hale-Bopp komet te najnoviji McNaughtov komet, vjerojatno su nastali u orbiti oko drugih zvijezda prema novoj teoriji koju je postavio internacionalni tim astronoma vođen znanstvenicima s Jugozapadnog istraživačkog instituta (SwRI) u Boulderu, Kolorado.
"HD209458b svakako nije mjesto za ljude slaboga srca. Pomoću proučavanja otrovnog plina ugljik monoksida, s velikom smo točnošću otkrili dokaze koji potvrđuju postojanje supervjetra koji puše brzinom od 5 000 do 10 000 kilometara na sat", rekao je Ignas Snellen, vođa tima astronoma.
GOES-13 (Geostationary Operational Environmental Satellite) postao je službeni GOES-EAST satelit. Pomaknut je iz stanja pripravnosti u orbiti na aktivnu dužnost. Smješten je 22 300 milja iznad ekvatora kako bi mogao uočiti po život opasne vremenske uvjete, uključujući tropske oluje u Atlantskom oceanu i Meksičkom zaljevu.