Nova istraživanja pokazuju da svako dijete u obitelji podjednako doprinosi oblikovanju osobnosti svoje braće i sestara. Redoslijed rođenja pritom ne igra ulogu, pa je utjecaj najmlađeg i najstarijeg djeteta podjednako važan.

Donedavna se smatralo da na proces socijalizacije presudno utječu roditelji svojim odnosom prema djeci, dok je utjecaj koju djeca međusobno imaju bio zanemarivan. Roditelji mogu djelovati na razvoj inteligencije djeteta, njegovih posebnih mentalnih sposobnosti poput pamćenja, prostorne sposobnosti, uspjeha na ispitima u školi, oštroumnosti, tečnosti govora, kreativnosti. Roditelji također utječu na značajke osobnosti poput ekstrovertiranosti, neurotičnosti, emocionalnosti, razine aktivnosti, društvenosti, muževnosti-ženstvenosti, na stavove i uvjerenja djece poput konzervativnosti, religioznosti, rasizma i interesa za profesiju.

"Roditelji podučavaju djecu o odnosima među ljudima i uobičajenim načinima ponašanja, ali je potpuno neopravdano svu pažnju usmjeriti samo na odnos roditelj-dijete. Činjenica je da 70% do 80% djece u SAD odrasta u obitelji zajedno s braćom i sestrama, stoga treba uzeti u obzir i brojne svakodnevne međusobne utjecaje djece", kaže profesorica Laurie Kramer sa Sveučilišta Illinois. Kao stručnjak u tom području ona povremeno i uređuje časopis New Directions for Child and Adolescent Development.

Živeći s braćom zajednički prolazimo brojne životne situacije i pritom dijelimo stečena iskustva. "Starija braća i sestre svojim primjerom podučavaju mlađe o načinima neformalnog društvenog ponašanja, posebno u odnosu prema prijateljima. Mlađa braća i sestre rado kopiraju starije podjednako u društveno prihvatljivim i poželjnim ponašanjima, kao i u onim asocijalnim. Tako će mlađi oponašajući svoju stariju braću posegnuti i za alkoholom i cigaretama, mladenačkom delikvencijom i nasiljem. Svojim interesima ili snagom svojih osobnosti, mlađa braća i sestre na sličan način utječu na stariju braću.

Razlike u dobi i spolu, koje obično čine prepreke pri sklapanju prijateljstva, nisu presudni u stvaranju bratskih odnosa. Međutim, roditelji svojim ponašanjem mogu unijeti u odnose među braćom i neke negativne elemente, na primjer nejednakim tretmanom prema spolu, položaju u obitelji poznatim pod nazivom poredak rođenja, svojim ambicijama u pogledu školovanja i karijere djece, pridavanjem uloge miljenika ili ružnog pačeta. "Djecu osobito smeta kada roditelji stalno favoriziraju jedno dijete ili ga uspoređuju s ostalom braćom ", kaže dr. Katherine J. Conger, profesor na katedri za Istraživanje obitelji na University of California, u Davisu.

Savjetovanjem roditelja i djece može se pomoći u razvoju zdravijih bratskih odnosa koji će trajati cijeli život. S podukom o razrješavanju sukoba, jasnim izražavanjem svojih osjećaja i zauzimanjem vlastitog stava u svakoj prilici može se započeti već od četvrte godine starosti djeteta. Takav rad dokazano donosi rezultate, kaže Kramer.

"Braća mogu naučiti kako u igri uvažavati drugoga, čime se izbjegavaju sukobljavanja uobičajena u ranoj dječjoj dobi", kaže Conger. "Istovremeno i roditelji moraju biti svjesni svoje odgovornosti, da svojim ponašanjem i zauzimanjem promišljenog stava pozitivno upravljaju socijalnim odnosima u obitelji. Ako na dječju prepirku budemo reagirali nervoznim povikom "Samo ti ostavi svoju sestru na miru!" nećemo doprinijeti razrješenju sukoba i stvaranju zajedničkog osjećaja povezanosti i zadovoljstva."

Kramer ističe da djeca koja odrastaju bez braće i sestara prolaze procese socijalizacije na drukčiji način. I ona moraju razviti iste kompetencije ali ih očito uče iz drukčijih odnosa.



Izvor: ABC News