Prolazeći kroz najbližu točku putanje od Saturnovog mjeseca Mimas, Cassini je poslao natrag upečatljive snimke mjeseca koji je nalik na Zvijezdu smrti iz Ratova zvijezda te velikog kratera koji se nalazi na njegovoj površini. Prelet je također donio i čvrste podatke o mjesečevom toplinskom potpisu i sastavu površine.
Neke od sirovih, još neobrađenih fotografija poslanih natrag s preleta pokazuju svijetle, strme obronke ogromnog kratera Herschel širokog otprilike 140 kilometara. Ledeni obronci su nakrivljeni pod kutom od 24 stupnja, po čemu ih možemo usporediti s najtežim skijaškim stazama na Zemlji. Olimpijski skijaši bi se vjerojatno mogli bez problema spustiti niz te obronke ali je očito da Mimas nije mjesto za skijaše početnike.
Slike, koje su snimljene u najvećoj rezoluciji do sad, također pokazuju i zbrkan teren kratera i mnoge male kratere unutar Herschela. Ove značajke odaju dugu povijest koju znanstvenici revno analiziraju.
"Ovaj prelet je bio poput gledanja stanice ili kore luka pod mikroskopom po prvi put." izjavio je Bonnie Buratti, jedan od vodećih ljudi u Satellite Orbiter Science timu. "Vidjeli smo veliki krater iz daljine još ranih 1980-ih, ali sada su njegove izbočine i oštećenja jasno vidljivi."
Svemirska letjelica je prošla oko 9 500 kilometara iznad Mimasa. Cassini je morao manevrirati kroz područje prašine kako bi došao do tog položaja ali je preživio put neoštećen, kao što se i očekivalo.
Mjesec ima promjer od otprilike 396 kilometara. Zidovi kratera Herschel visoki su otprilike 5 kilometara, a dijelovi njegovog poda su otprilike 10 kilometara duboko.
Izvor: sciencecentric.com



Infracrvena fotografija prikazuje velik broj mladih zvijezda, starih par milijuna godina, koje su se okupile u grozdu Berkeley 59 koji se nalazi u zviježđu Kefej.
Mnogi od najpoznatijih kometa, uključujući i Halleyjev komet, Hale-Bopp komet te najnoviji McNaughtov komet, vjerojatno su nastali u orbiti oko drugih zvijezda prema novoj teoriji koju je postavio internacionalni tim astronoma vođen znanstvenicima s Jugozapadnog istraživačkog instituta (SwRI) u Boulderu, Kolorado.
"HD209458b svakako nije mjesto za ljude slaboga srca. Pomoću proučavanja otrovnog plina ugljik monoksida, s velikom smo točnošću otkrili dokaze koji potvrđuju postojanje supervjetra koji puše brzinom od 5 000 do 10 000 kilometara na sat", rekao je Ignas Snellen, vođa tima astronoma.
Galaksije poput naše nastale su milijardama godina ranije iz poplava velikih plinskih oblaka od kojih neki i dalje kiše. Danas novi izračuni povezuju kiše velikih plinskih oblaka s aktivnim galaktičkim jezgrama (AGN - active galactic nuclei), izuzetno svijetlih centara nekih galaksija.