Darwinove zebe  - izvjesnih 14 srodnih vrsta ptica pjevica pronađenih na Galapagosu  i Kokosovim otocima zauvijek će ostati u povijesti  zbog  posijanog sjemena  teorije evolucije putem prirodne selekcije. Danas, točno 150 godina nakon Darwinove poznate knjige, zebe nas  još uvijek mogu naučiti lekciju o evoluciji.

Velika, međunarodna skupina znanstvenika, među njima i prof. Doron Lancet i dr. Tsviya Olender s  Weizmann Institute`s Molecular Genetics Department, nedavno je reproducirala  cijeli genom zebraste zebe  i detaljno ga  analizirala. Izvještaj o genomu  zebraste zebe, koji se pojavio 6. travnja u Nature, posebno je značajan za ono što otkriva o procesu učenja jezika i govora. Međutim, za Lancet i Olender otkrića su pružila  zanimljiv obrat u evoluciji osjeta mirisa. Pjesme  ptica – kao u ljudi  i malog broja drugih životinja – složenih su sposobnosti, one su bogata komunikacija  putem zvukova. Sličnost između ptica i ljudskog jezika  čini ptice korisnim  znanstvenim  modelima  za sondiranje kako se ta sposobnost razvija, koji su neuronski mehanizmi potrebni i koji ih geni kodiraju. Značajno  je da je znanstveni tim otkrio da  je veliki postotak gena izraženih u mozgu zeba posvećen vokalnoj komunikaciji. Također su otkrili da se leveli ekspresije nekog broja gena, posebno onih koji pripadaju važnoj grupi mikro-RNA, mijenjaju nakon što je ptica izložena pjesmi. To implicira da takvi  geni mogu biti uključeni  u  sposobnost ptica za učenje novih melodija.

“Osjetila su sofisticirani način interakcije s okolišem i to je razlog zašto su ona tako fascinantna. U našem laboratoriju, prvenstveno smo zainteresirani za miris“ kaže Olender, koji se pridružio projektu zajedno s Lancet, kako bi kartirali  gene  koji kodiraju receptore za miris u zeba. Pritom su ušli u okršaj s dugom debatom  oko toga je li osjet mirisa aktivan  i važan  za ptice. Neki potvrđujući dokazi postoje: domaći golubovi pokazali  su da im korištenje  mirisa  pomože vraćanju natrag u ptičarnik. Nasuprot tome, računalom potpomognuta analiza genoma goluba pokazala je da od 500 gena koji kodiraju receptore za miris, njih samo 70 aktivno  proizvodi proteine. Lancet i Olender sada su proveli sličnu  analizu  genoma zebrastih zeba. Njihov nalaz otkrio je da zebe, iako imaju jednak  ukupan broj gena za miris,  posjeduju  tri puta više onih koji su aktivni: oko 200 zebinih gena  potencijalno može proizvoditi  funkcionalne receptore za miris. Ova brojka podržava tvrdnju da se  neke ptice stvarno  oslanjaju na osjetilo  mirisa.

Usporedba genoma zebrastih zeba sa genomom drugih vrsta ptica osvjetljava način kako je osjetilo mirisa evoluiralo u ptica: za razliku od sisavaca, u kojih sve druge vrste dijele većinu porodica gena za receptore mirisa, 95% receptora u zeba pripadaju porodici  jedinstvenoj  za njih. Drugim riječima, prije je moguće da svaka vrsta ptica posebno evoluira vlastitu lepezu receptora za  miris, nego da upotrebljava jednom  prenesene sa zajedničkog pretka. Lancet: “Ovo otkriće  sugerira da mirisi mogu biti uključeni u jedinstvenu komunikaciju između pojedinaca unutar vrste, osim  poruka koje  šalju kroz svoje pjesme.“

Izvor : Weizmann Institute of Science

Tražili ste na google-u:

• darwinova teorija (16)
• zebe (12)
• darvin zebe (8)
• darwinove zebe na galapagosu (4)
• prirodna selekcija (3)
• darwinove zebe (3)
• zebe sa galapagosa (3)
• tipovi evolucije (2)
• tipovi prirodne selekcije evolucija (2)
• darwinovo zebe (1)