Obitelj Ernesta Rutherforda emigrirala je iz Engleske u Novi Zeland prije njegova rođenja. Vodili su uspješnu farmu u blizini Nelsona, gdje je Ernest rođen. Jedan od dvanaestoro djece, volio je težak rad u polju i čisti zrak, ali je bio dobar učenik i osvojio sveučilišnu stipendiju.

Nakon fakulteta dobio je još jednu školarinu za studiranje na Sveučilištu Cambridge u Engleskoj – što je bila prekretnica u njegovu životu. Ondje upoznaje J. J. Thompsona (koji će uskoro otkriti elektron) i Thompson ga potiče na istraživanje nedavno otkrivenih X-zraka. Ovo je bio početak duge, produktivne i utjecajne karijere u atomskoj fizici.

Rutherford je ubrzo iskovao nazive nekih najosnovnijih termina u tom polju: alfa, beta i gama zrake, proton, neutron, poluživot. Bio je učitelj nekolicini velikih fizičara toga stoljeća, uključujući Nielsa Bohra, Jamesa Chadwicka, i Roberta Oppenheimera.

Rano je otkrio da svi poznati radioaktivni elementi emitraju dvije vrste zračenja, pozitivnog i negativnog naboja, ili alfa i beta. Pokazao je da radioaktivnost svakog radioaktivnog elementa opada u jedinstvenom i regularnom vremenu – poluvremenu raspada – dok element ne postane stabilan. 1901. i 1902. radio je sa Frederickom Soddyem na dokazivanju da se atomi jednog radioaktivnog elementa spontano pretvaraju u atome drugog, izbacujući velikom brzinom dio atoma. Mnogi znanstvenici toga doba ismijavali su ovu ideju kao alkemiju. Držali su se zastarjelog mišljenja da je atom nedjeljiv i nepromjenjiv. Ali do 1904. Rutherfordove su publikacije i postignuća bile priznate. Bio je jako energičan istraživač, u sedam je godina objavio 80 radova.

1907. odlazi na sveučilište u Manchesteru i s Hansom Geigerom (tvorcem Geigerova brojača) osniva centar za proučavanje radijacije. 1909. započinje eksperimente koji će promijeniti fiziku. Otkrio je atomsku jezgru i razvio model atoma koji je bio sličan sunčevom sustavu. Poput planeta, elektroni su kružili oko, suncu slične, jezgre. Prihvaćanje ovog modela poraslo je nakon što ga je kvantnom teorijom izmijenio Niels Bohr. Za svoj rad na radijaciji i atomskoj jezgri, Rutherford 1908. dobija Nobelovu Nagradu za Kemiju. Bio je blago razočaran, jer je on bio fizičar, pa mu se fizika činila superiorna u odnosu na kemiju. 1914. Rutherford je proglašen vitezom.

Tijekom Prvog Svjetskog Rata ostavio je svoja istraživanja kako bi pomogao Britanskoj Mornarici oko problema u otkrivanju podmornica, ali se uskoro vratio u laboratorij. Uspio je postići raspadanje neradioaktivnog atoma, izdvojivši jednu česticu. Čestica je imala pozitivan naboj, stoga je morala doći iz jezgre: ovu novu česticu je nazvao proton. Ovim je eksperimentom postao prvi čovjek koji je stvorio “nuklearnu reakciju”, iako je ona bila slaba. 1919. preuzima mjesto ravnatelja Cavendish Laboratorija. Njegova topla, otvorena osobnost učinila ga je izvrsnim mentorom istraživačima koje su onamo privukla njegova znanstvena otkrića.

Kako su godine prolazile, preuzimao je na sebe sve više nadgledanja, a sve manje izravnog istraživanja. 1931. proglašen je Prvim Barunom Rutherfordom od Nelsona, što mu je dopustilo ulazak u Dom Lordova (gornji dom engleskog Parlamenta). Žestoko se protivio Nacizmu, i 1933. služio je kao predsjednik Akademskog Vijeća Pomoći, koje je uspostavljeno da pomogne izbjeglicama iz Njemačke. Ipak, nije htio osobno pomoći kemičaru Fritzu Haberu, koji je bio umiješan u proizvodnju kemijskog oružja u Prvom Svjetskom Ratu. Rutherford je nesretnim slučajem umro u bolnici tijekom operacije hernije 1937., dvije godine prije otkrića atomske fisije.

Izvor: pbs.org/wgbh/aso/databank/entries/bpruth.html

Tražili ste na google-u:

• Rutherford (9)
• ernest rutherford (3)
• Ernestowi Rutherfordowi (2)
• proton njegovo otkrice-hemija (1)