Prema istraživanju na Southwest Research Institute, razlike u broju i brzini udaraca kometa u Jupiterove velike mjesece Ganimed i Kalisto prije otprilike 3.8 milijardi godina mogu objasniti njihove drastično različite površine i stanja u unutrašnjosti. Istraživanje je objavljeno 24. siječnja 2010. u časopisu Nature Geoscience.
Ganimed i Kalisto su slični veličinom i napravljeni su od sličnih mješavina leda i kamenja. Međutim, podaci koje su prikupili Galileo i Voyager pokazuju da se razlikuju na površini i u unutrašnjosti. Konačno objašnjenje razlika između Ganimeda i Kalisto izmicalo je znanstvenicima još od kad je Voyager stigao do Jupitera prije 30 godina.
Dr. Amy C. Barr i dr. Robin M. Canup s SwRI Planetary Science Directorate su stvorili model topljenja površine, nastalo uslijed udaraca kometa, i formiranja jezgre kako bi pokazali da su se evolucijski putovi Ganimeda i Kalisto razišli prije otprilike 3.8 milijardi godina tijekom Kasnog teškog bombardiranja, faze u mjesečnoj povijesti u kojoj su dominirali veliki sudari s kometima.
“Sudari tijekom ovog razdoblja su otopili Ganimed tako temeljito i duboko da se vrućina nije mogla brzo ukloniti. Sve su stijene na Ganimedu potonule do njegovog centra na isti način kao što komadići čokolade tonu na dno kutije otopljenog sladoleda. Kalisto je primila manje udaraca kometa koji su se kretali manjom brzinom i tako izbjegla potpuno topljenje.” tvrdi Barr.
U ovom modelu Jupiterova jaka gravitacija fokusira udarce kometa na Ganimed i Kalisto. Svaki udarac na Ganimedovu i Kalistinu površinu sačinjenu od leda i stijenja stvara bazen tekuće vode dopuštajući kamenju u bazenu da potone do centra mjeseca. Ganimed je bliže Jupiteru i zbog toga je dva puta više pogađan ledenim kometima no Kalisto, a i brzina kometa je bila veća. Model pokazuje da je formiranje jezgre započeto tijekom Kasnog teškog bombardiranja postalo energetski samodostatno kod Ganimeda ali ne i kod Kalisto.
Istraživanje baca novo svjetlo na “Ganimed-Kalisto dihotomiju”, klasični problem komparativne planetologije, znanosti koja istražuje zašto neki objekti solarnog sistema sa sličnim karakteristikama imaju radikalno različit izgled. Istraživanje posebice povezuje evoluciju Jupiterovih mjeseca s orbitalnom migracijom vanjskih planeta i povijesti bombardiranja Zemljinog mjeseca.
"Poput Zemlje i Venere, i Ganimed i Kalisto su blizanci. Razumijevanje njihovog nastanka i različitog razvitka je od velikog interesa za planetarne znanstvenike." objašnjava Barr. "Naše istraživanje pokazuje da su Ganimed i Kalisto zabilježili otiske rane evolucije solarnog sistema što je vrlo uzbudljivo i nimalo očekivano."
Izvor: sciencedaily.com



Upadljiva galaktika nazvana NGC 4666 u središtu slike je galaktika u kojoj se proizvode zvijezde velikom brzinom, a udaljena je oko 80 milijuna svjetlosnih godina od Zemlje.
Mnogi od najpoznatijih kometa, uključujući i Halleyjev komet, Hale-Bopp komet te najnoviji McNaughtov komet, vjerojatno su nastali u orbiti oko drugih zvijezda prema novoj teoriji koju je postavio internacionalni tim astronoma vođen znanstvenicima s Jugozapadnog istraživačkog instituta (SwRI) u Boulderu, Kolorado.
"HD209458b svakako nije mjesto za ljude slaboga srca. Pomoću proučavanja otrovnog plina ugljik monoksida, s velikom smo točnošću otkrili dokaze koji potvrđuju postojanje supervjetra koji puše brzinom od 5 000 do 10 000 kilometara na sat", rekao je Ignas Snellen, vođa tima astronoma.
GOES-13 (Geostationary Operational Environmental Satellite) postao je službeni GOES-EAST satelit. Pomaknut je iz stanja pripravnosti u orbiti na aktivnu dužnost. Smješten je 22 300 milja iznad ekvatora kako bi mogao uočiti po život opasne vremenske uvjete, uključujući tropske oluje u Atlantskom oceanu i Meksičkom zaljevu.