Ovoga tjedna jedan od glavnih znanstvenih časopisa u svijetu objavit će rezultate istraživačkog projekta koji je trajao nekoliko desetljeća, a započet je na Sveučilištu Kansas. Istraživanje pokazuje da planinski glodavci imenom svisci postaju veći, zdraviji i brojniji uslijed klimatske promjene.

Pionirska studija objavljena je u časopisu Nature i prva je studija koja otkriva da promjene u tempiranju sezona mogu simultano povećati tjelesnu težinu i veličinu populacije kod vrsta – ovo otkriće vjerojatno će imati implikacije na mnoštvo drugih stvorenja, naročito na ona koja hiberniraju.

Ovo dugotrajno istraživanje započeo je Kenneth Armitage, profesor emeritus ekologije i evolucijske biologije sa Sveučilišta Kansas. Istraživanje prati žutoprse svisce iz Colorada. „Započeli smo ovo istraživanje 1962. godine i svakog ljeta bilježili smo osnovne demografske podatke kao što su dob životinja, spol, tjelesna masa, tko je preživio i tko se razmnožavao“, kaže Armitage. „U trenutku kad smo započeli nismo imali pojma da će nam klimatska promjena predstavljati problem. No prikupili smo osnovne demografske podatke kako bismo ih koristili kao temelj u drugim vrstama studije.“

Pretežno zbog istraživača sa Sveučilišta Kansas, žutoprsi svisci pokazali su se vrijednim modelom za razumijevanje važnijih pitanja. Armitage kaže da je u početku odabrao proučavati svisca jer on živi u jazbinama koje je lako pronaći i aktivan je danju te ga je stoga lako promatrati. „Nisam planirao provesti 40 godina proučavajući svisce, no stalno su se javljala nova pitanja – fiziologija, hibernacija, genetika i tako dalje“, kaže Armitage. „Pokazalo se da su dugoročne studije ovoga tipa vrlo rijetke. A opet, to je upravo tip podataka koji su vam potrebni da biste odredili što će klimatska promjena uzrokovati.“

Otkrića vezana uz klimatsku promjenu rezultat su suradnje više međunarodnih istraživača koji su koristili Armitageov rad na terenu za podupiranje svoje analize. I Arpat Ozgul, glavni autor studije s Imperial Collegea u Londonu, i Dan Blumstein, suautor sa Sveučilišta California, Los Angeles, i prije su radili na projektu o sviscima s Armitageom.

Koristeći podatke prikupljene u razdoblju  između 1976. i 2008. godine, autori zaključuju da je dulja sezona rasta povećala individualnu veličinu svizaca, ukupnu snagu i opću populaciju. Prosječna težina potpuno odraslog svisca skočila je sa 6.82 funte (oko 3 kilograma) u prvim godinama studije do 7.56 funti  (oko 3.5 kilograma) u drugoj polovici studije.

U dodatku, rast populacije svizaca povećao se s 0.56 svizaca na godinu od 1976. do 2001. godine na 14.2 svisca na godinu od 2001. do 2008. godine. „Zatopljenje uzrokuje ranije otapanje snijega, što znači da se biljke ranije javljaju i svisci prije prestaju hibernirati“, kaže Armitage. „Ostaje im više sala koje im daje energiju da krenu tražiti hranu. Tada se mogu početi razmnožavati pa se njihovi mladi prije rađaju i imaju vremena stvoriti dovoljne naslage sala da prežive hibernaciju. Što je najvažnije, rasplodne ženke lakše mogu preživjeti. Budući da ranije prestaju dojiti mlade, njihovo je dozrijevanje dulje te je preživljavanje odraslih ženki poraslo tijekom posljednjih godina.“

Iako je Armitageu drago vidjeti kako žutoprsi svisci napreduju, istraživač sa Sveučilišta Kansas upozorava da je eksplozija svizaca privremena; on očekuje da će im zatopljenje dugoročno naštetiti zbog promjena u učestalosti snježnih padalina.

„Ova dobrobit za svisce vjerojatno je kratkog vijeka“, kaže. „Obrasci snijega u isto vrijeme koriste i štete sviscima. Produljeno trajanje snježnog pokrivača tijekom proljeća  povećava smrtnost i smanjuje reprodukciju. No ako se snijeg topi premalo i ne natapa biljke kojima se svisci hrane ljeti, to će jako utjecati na njih. Tijekom suša mortalitet je vrlo visok.“

Izvor: http://www.ku.edu/