Kada se stanice kreću u tijelu, one slijede kompleksan uzorak sličan onome koji amebe i bakterije koriste prilikom traženja hrane, otkrio je Vanderbiltov tim znanstvenika. Otkriće ima praktičnu vrijednost za razvoj lijekova - uključivanje ovog osnovnog ponašanja u računalne simulacije bioloških procesa koji uključuju migracije stanica, kao što su razvoj embrija, koštana pregradnja, zacjeljivanje rana, infekcije i rast tumora, trebalo bi poboljšati točnost kojom ti modeli mogu predvidjeti učinkovitost neprovjerenih terapija za povezane bolesti, kažu istraživači.
"Koliko mi možemo reći, ovo je prvi put da je ova vrsta ponašanja prijavljena u stanicama koje su dio većeg organizma", kaže Peter T. Cummings, John R. Hall profesor kemijskog inženjerstva, koji je vodio istraživanje opisano u ožujskom, 10. izdanju Public Library of Science časopisa PloS ONE.
Otkriće je bilo neočekivani rezultat studije Cummingsove skupine koja je provela testnu hipotezu da sloboda kojom se različite stanice raka kreću - koncept koji se zove motilitet - može biti povezana s njihovom agresivnošću, to jest, što se brže dati tip stanica raka može kretati kroz tijelo, više je agresivan.
"Naši rezultati pobijaju hipotezu - korelacija između pokretljivosti i agresivnosti, koju smo našli između tri različite vrste stanica raka, bila je vrlo slaba", kaže Cummings. "U tom procesu, međutim, počeli smo primjećivati da su stanične kretnje bile neočekivano komplicirane."
Tada je interes istraživača izazvao
Ovo je Cummingsu i njegovim kolegama dalo novu perspektivu na stanične pokrete koje su promatrali mikroskopom. Oni su usvojili osnovnu pretpostavku da su, kada stanica sisavaca migrira, njezini osobni problemi, kao što su efikasno pronalaženje nasumice raspoređenih ciljeva kao što su hranjive tvari i faktori rasta, analogni onima s kojima se suočavaju jednostanični organizmi u potražnji za hranom.
S tom perspektivom na umu, Alka Potdar, sad post-doktorska kolegica na Case Western Reserve University i Cleveland Clinic, kultivirala je stanice s tri ljudske sisavačke epitelne stanične linije, na dvodimenzionalnim plastičnim tanjurima i pratila kretanje stanica u razdoblju od dva sata u "slučajnom migracijskom" okruženju, bez ikakvih usmjerenih kemijskih signala. Epitelne su stanice pronađene u tjelesnoj postavi organa i pokrivajućoj vanjskoj površini. Kreću se relativno polako, oko mikrona u minuti što odgovara brzini od oko dvije tisućinke inča na sat.
Kada je Potdar pažljivo analizirala ove stanične pokrete, utvrdila je da su svi slijedili isti obrazac. Međutim, to nije bio Lévy hod koji su očekivali, nego usko povezani uzorak za pretraživanje zvan dvonačinski korelirani slučajni hod (BCRW). Ovo je dvofazni pokret: faza trčanja u kojoj stanica putuje prvenstveno u jednom smjeru, i re-orijentacijska faza u kojoj ona ostaje na mjestu i sama se interno reorganizira da bi se premjestila u novom smjeru.
U naknadnim studijama, trenutno u tisku, istraživači su otkrili da nekoliko drugih tipova stanica (socijalna ameba, neutrofilis, fibrosarkom) također slijede isti uzorak u slučajnim migracijskim uvjetima. Također su otkrili da stanice i dalje prate ovaj isti osnovni obrazac, kada je dodan usmjereni kemijski signal, ali duljina njihova pokreta varira, i dometi smjerova koji slijede su suženi, dajući im neto kretanje u smjeru koji označava signal. "Po prvi put, to nam daje opći okvir za analizu načina kretanja stanica", kaže Potdar.
Istraživački suradnik Junhwan Jeon, izvanredni profesor Alissa Weaver i profesor Vito Quaranta također su sudjelovali u istraživanju. Istraživanje su financirali National Cancer Institute's Integrative Cancer Biology Program putem centralne donacije Vanderbilt University Medical Center.
Izvor: sciencedaily.com



Istraživači su dugo zavidjeli na sposobnosti pauka da proizvodi svilu koja je vrlo lagana, a opet tako jaka i tvrda kao čelik ili kevlar.
Znanstvenici sa Southamptona, Velika Britanija, te s Ulma i Karlsruha u Njemačkoj pokazali su da varijanta fluorescentnog proteina (FP), prvobitno izoliranog iz koraljnog grebena, ima odlična svojstva kao protein marker za superrezolucijsku mikroskopiju u živim stanicama. Njihova otkrića objavljena su online te će se pojaviti u tisku u predstojećem kolovozu časopisa Nature Methods.
Odvojene vrste koje žive u značajno drugačijem okolišu ne moraju nužno imati i drugu ekološku nišu. Ovo je glavno otkriće studije koja je ispitivala točnost današnjih statističkih testova koji koriste modele grafičke rasprostranjenosti da bi pretpostavili promjene u zahtjevima okoliša.
Zoolog s University of British Columbia otkrio je novi hormon kortikosteroid u morskoj paklari, ribi nalik jegulji i jednoj od prvih kralježnjaka koji datiraju još prije 500 milijuna godina.
Protein upleten u mnoge biološke procese možda ima i ulogu u pamćenju, navodi se u novom istraživanju koje je vodio University of Southern California i National Institute on Aging na National Institutes of Health.