Kako je Leonardo da Vinci uspijevao naslikati tako savršena lica? Po prvi je put napravljena kvantitativna kemijska analiza na sedam slika iz muzeja Louvre (uključujući Mona Lisu) bez uzimanja bilo kakvih uzoraka.

Ona pokazuje sastav i debljinu svakog sloja materijala koji je slikar postavio. Rezultat otkriva da su, u slučaju završnog premaza (glazure), nanošeni tanki slojevi debljine između 1 i 2 mikrometra. Studija koju je vodila skupina Philippea Waltera iz Laboratoire du Centre de Recherche et de Restauration des Musées de France (LC2RMF, CNRS/ Ministère de la culture et la communication) u suradnji s ESRF-om i uz potporu muzeja Louvre objavljena je danas u međunarodnom izdanju časopisa Agewandte Chemie.

Slike Leonarda da Vincija fasciniraju, naročito zbog čitavog spektra finih optičkih efekata koji zamagljuju konture, omekšavaju prijelaze i miješaju sjene poput dima. Tehnika poznata pod imenom „sfumato“ nije samo rezultat genija umjetnika već i tehnička inovacija s početka 16. stoljeća. Temeljita promatranja, optička mjerenja i ponovno uspostavljanje već su opisali sfumato, no nova analiza može potvrditi postupak ove tehnike, naročito u vezi s načinom na koji je napravljena gradacija.

Po prvi put Philippe Walter (LC2RMF) i njegova skupina, u suradnji s ESRF-om i muzejom Louvre, iznijeli su novi uvid u sfumato zahvaljujući kvantitativnom kemijskom proučavanju različito bojanih slojeva. Sedam slika Leonarda da Vincija analizirane su bez uzimanja uzoraka, izravno u prostorijama muzeja Louvre (Bogorodica na stijenama, Mona Lisa, Sveti Ivan Krstitelj, Blagovijest, Bacchus, La Belle Reffonniere, Bogorodica i dijete sa Sv. Anom). Znanstvenici su se koncentrirali na proučavanje lica jer ona imaju karakteristike sfumata. Koristili su tehniku pod imenom rentgenska fluorescencija kako bi odredili sastav i debljinu svakog sloja na devet lica (uključujući Mona Lisino) koja je Da Vinci naslikao tijekom 40 godina svoje karijere.

Znanstvenici su također otkrili različite recepte koje je Da Vinci koristio kako bi napravio sjene na licima. Ove recepte karakterizira tehnika (korištenje slojeva završnog premaza (glazure) ili vrlo tanke boje) i priroda pigmenata ili aditiva. U slučaju završnog premaza (glazure), nanosili su se tanki slojevi debljine 1 do 2 mikrometra kako bi se dobila ukupna debljina ne veća od 30 do 40 mikrometara. Rezultati dobiveni u ovoj studiji pomažu razumjeti Da Vincijevo traganje za načinom kako oživjeti vlastitu umjetnost.

Izvor: ESRF

Tražili ste na google-u:

• odlike slikarstva da vincija (1)