Povodom 100. obljetnice Hrvatskog novinarskog društva,  20. svibnja  2010. u 10 sati održava se Okrugli stol na temu Mediji i znanost.

Okrugli stol zamišljen je kao forum o stanju znanstvenog novinarstva u Hrvatskoj. Njegov cilj je okupiti najvažnije predstavnike medija koji se bave znanstvenim novinarstvom i predstavnike znanosti u Hrvatskoj, kako bi utvrdili odnos između dvije važne sastavnice modernog društva i potaknuli njihovu suradnju. Dosadašnja iskustva govore kako su ti odnosi u Hrvatskoj uglavnom rezultat stihije i da pate od brojnih opterećenja.

Nazočnost okruglom stolu potvrdilo je oko 60 sudionika – znanstvenika raznih disciplina, znanstvenih novinara i urednika, osoba na odgovornim položajima u tijelima i ustanovama koje organiziraju istraživanja i nastavu, te glasnogovornika tih ustanova. Između ostaloga bit će i ova izlaganja.

Što je Ministarstvo učinilo i što planira učiniti na promociji znanosti
Hrvoje Meštrić – Uprava za znanost Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa
Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa u više je navrata u svojim strateškim dokumentima prepoznalo važnost javne promocije znanosti. Tako primjerice `Akcijski plan 2007.-2010.: Znanstvena i tehnologijska politika RH` iz 2007. kao jednu od cjelina planiranih aktivnosti ima sveobuhvatnu promidžbenu kampanju za povećanje prihvaćenosti znanosti u javnosti, dok u dokumentu `Akcijski plan za poticanje ulaganja u znanost i istraživanje` iz 2008., odjeljak `Popularizacija znanosti i istraživanja u javnosti`, čini jedno od triju odjeljaka u poglavlju predloženih mjera. U izlaganju će biti i sažeti prikaz što je po tom pitanju uistinu ostvareno te koje su smjernice za budućnost.

Putevi komuniciranja znanosti u javnost, hrvatska iskustva
Mladen Juračić – Prirodoslovno-matematički fakultet Sveučilišta u Zagrebu i Hrvatsko prirodoslovno društvo
Svrha ovog uvodnog izlaganja jest ukazati na neka iskustva komuniciranja znanosti iz perspektive znanstvenika/istraživača u „oficijelnoj“ znanosti. Sveučilište, fakulteti i instituti relativno su „trome“ organizacije u smislu komuniciranja o svojim rezultatima sa širom javnosti. Veći dio akademske zajednice nema običaj (želje i volje) ulagati vrijeme i trud u publiciranje svojih i/ili tuđih rezultata znanstvenih istraživanja u znanstveno-popularnim i medijima općeg profila. Veći dio komuniciranja se svodi na dobru volju manjeg broja istraživača koji vole gostovati u medijima, a mediji ih „vole“. Financijer najvećeg dijela istraživanja u Hrvatskoj (MZOŠ) nema dovoljno razrađene putove poticanja istraživača da populariziraju rezultate svojih istraživanja u široj  javnosti. Stoga ne čudi da istraživači hrvatskog porijekla koji rade u inozemstvu (i tamo su prisiljeni izlaziti u javnost) dobivaju znatno više prostora u domaćim medijima od istraživača koji rade u Hrvatskoj. U tome su potrebni značajni pomaci.

Od blaženog stereotipa do zaguljene zbilje
Ivo Lučić – Hrvatsko novinarsko društvo
`Novinari su neznalice, a znanstvenici munjeni.` To su česti primjeri vrednovanja kakvima je u hrvatskoj javnosti podložno gotovo sve povezano s našom temom. Hrvatski mediji o znanosti mnogo govore u stereotipima, a o znanstvenom novinarstvu ni to. Stereotipi su u velikoj mjeri ono što mediji govore o znanosti i znanstvenicima; što znanstvenici misle o medijima i novinarima; te što o jednima i drugima misli javnost uopće. Stereotipi nastaju u nedostatku vjerodostojnih javnih sadržaja, održavaju zazor prema znanosti i novinarstvu, te otkrivaju s jedne strane nerazvijenost novinarstva, a s druge strane dugu i ozbiljnu zapuštenost hrvatskog društva. Izlaganje će pokušati evidentirati pozadinu takvog stanja u dijelu novinarstva koji se bavi znanošću i predložiti nekoliko rješenja koja su u velikoj mjeri u odgovornosti znanosti, obrazovanja i novinarstva, a koji bi mogli biti poticajni i za neke druge dijelove društva.

Zašto želimo popularizaciju, ali ne i promociju znanosti?
Dejan Vinković – Prirodoslovno-matematički fakultet, Split
Kao i u mnogim drugim područjima od javnog interesa u Hrvatskoj,  temi popularizacije i promocije znanosti pristupa se kroz prizmu uljepšavanja istine. Tako se o popularizaciji znanosti zadnjih godina sve više govori, ali radi se o zakašnjelom fenomenu koji se još uvijek odvija na margini društva. Na pojavu promocije znanosti ipak se tek čeka. Posljedice su tragične i promjena trenda se ne nazire: nastava prirodnih znanosti u školama se urušila; prirodne i tehničke znanosti postale su od drugorazredne važnosti na sveučilištima; pseudoznanost se infiltrirala u zdravstvo, obrazovanje, medije (uključujući i javnu televiziju), javnu upravu, pa čak i u Hrvatsku akademiju znanosti i umjetnosti. I dok će znanstvenici i akademska javnost upirati prstom u medije (koji nesumnjivo prolaze iznimno veliku krizu identiteta), glavni krivac za stanje su upravo sami znanstvenici i “intelektualna elita”. Jer upravo su oni ti koji namjerno održavaju postojeću situaciju ne bi li sačuvali svoje beneficije i pozicije moći. Stoga znanstveno plagiranje, korupcija, klijentelizam i neetičnost caruju hrvatskom akademskom zajednicom. To je stanje u kojem se popularizacija znanosti tolerira ako ne zadire u pitanja svrsishodnosti hrvatske znanosti i načina funkcioniranja hrvatskog znanstvenog sustava. Promocija tih pitanja ne može se zaobići, pa stoga se još dugo Sunca u Hrvatskoj vidjeti neće. Jedina nada koja trenutno postoji jest ta da se što više rasplamsa sukob generacija, koji ispod površine tinja zbog ogromnih razlika u svjetonazoru jednog dijela mlađih generacija znanstvenika i dijela starih znanstvenika koji uporno drže pozicije moći.

Slabosti izgradnje autoriteta društvenih znanosti u medijima
Tomislav Bracanović – Hrvatski studiji
Većina rasprava o odnosu medija i znanosti usredotočena je na prirodne znanosti, a zastupljenost znanosti u medijima obično se mjeri zastupljenošću tema iz prirodnih znanosti poput fizike ili biologije. Kvalitetan medijski tretman prirodnih znanosti neupitno je od primarne važnosti kako bi se široj javnosti, posebice mladim naraštajima, pružio uvid u to što znanost uopće jest, ali i da bi se uklonio često neopravdan skepticizam prema suvremenoj znanosti i znanstvenicima. Inzistiranje na što kvalitetnijoj zastupljenosti prirodnih znanosti u medijima međutim ne znači da je kvalitetan medijski tretman društvenih i humanističkih znanosti manje važan. U izlaganju ću nastojati pokazati da su teme iz društvenih i humanističkih znanosti u hrvatskim medijima zastupljene relativno nekvalitetno i štetno za same ove znanosti: prije svega zbog toga što se društvene i humanističke znanosti često tretira kao kulturne, a ne kao znanstvene djelatnosti, zatim zbog toga što je većina medijskih priloga o događanjima iz društvenih i humanističkih znanosti neprirodno nekritična, te konačno zbog toga što selektivan pristup medija pojedinim društvenim i humanističkim disciplinama stvara nerealnu sliku o znanstvenom autoritetu nekih hrvatskih i inozemnih znanstvenika. Na kraju izlaganja pokušat ću ilustrirati na koji način ovakav neprimjeren medijski tretman društvenih i humanističkih znanosti može negativno utjecati na sve znanosti, ali i naznačiti neke osnovne strategije koje bi mogle pomoći, kako vjerujem, uspostavi kvalitetnijeg odnosa između medija i znanstvenika iz društvenog i humanističkog područja.

Tražili ste na google-u:

• znanost i mediji (2)
• društvo za promociju znanosti (1)