Nova bi tehnika, prilikom restauratorske obnove umjetničkih djela, mogla pomoći u identifikaciji pigmenata starih i nekoliko desetljeća. Tim kemičara s McGilla nedavno je otkrio novu primjenu tehnike poznate pod nazivom “fotoakustična infracrvena spektroskopija”.

Tu bi se tehniku naime moglo iskoristiti za identifikaciju smjese pigmenata korištene pri izradi umjetničkih djela koja su stara nekoliko desetljeća pa čak i nekoliko stoljeća. Pigmenti umjetničkim materijalima daju boju, ali istovremeno i emitiraju zvuk kada na njih padne zraka svjetlosti.

“Izuzetno je važno poznavati kemijski sastav pigmenata. Jednom upoznati s točnim kemijskim sastavom, muzeji i restauratori mogu predvidjeti na koji će način boje reagirati na različitu osvijetljenost i promjene temperature”, objašnjava dr. Ian Butler, vodeći znanstvenik na istraživanju te ujedno i profesor na kemijskom odsjeku Sveučilišta McGill. Koji put je bolje ostaviti umjetničko djelo na miru. Naime, ukoliko nije poznat točan kemijski sastav umjetničkih djela, pokušaji konzervacije mogu uzrokovati pojavu znatno većih oštećenja od onih uzrokovanih prolaskom vremena.

Fotoakustična infracrvena spektroskopija zasniva se na otkriću Alexandera Grahama Bella iz 1880. godine. Tada se ispostavilo da krute tvari mogu emitirati valove zvuka ukoliko ih se izloži djelovanju sunčeve svjetlosti, promjenama temperature ili ultraljubičastom zračenju (UV). Napredak na području matematike i računarstva omogućio je kemičarima primjenu tog fenomena na proučavanje čitavog niza tvari. Ipak, Butlerov je tim prvi koji je ovu tehniku primijenio za analizu kemijskog sastava tipičnih anorganskih pigmenata koji se mogu pronaći u većini umjetničkih ateljea.

Znanstvenici su prema snimljenom infracrvenom spektru, tj. prema rasponu tonova koje proizvode, uspjeli razvrstati čak 12 povijesno važnih pigmenata. Znanstvenici se nadaju kako će se uz pomoć ove tehnike jednoga dana moći napraviti baza podataka koja će uključivati sve poznate pigmente. “Jednom kada se oformi takva baza podataka, ova bi tehnika mogla postati sastavni dio forenzičkih laboratorija za analizu umjetničkih djela”, zaključuje Butler. U skoroj budućnosti, tim pod vodstvom dr. Butlera želi pronaći partnere zainteresirane za razvoj standardnih zahvata u svrhu implementacije ove jedinstvene tehnike u znanstvenu analizu umjetničkih djela.

Izvor: McGill University