Tim paleontologa otkrio je novu vrstu dinosaura, koju su nazvali abidosaur. Ona pripada skupini divovskih; dugovratih, dugorepih, četveronožnih dinosaura biljojeda, kao što je brachiosaur.

Rijetkim su obratom otkrili četiri glave – od kojih su dvije još potpuno netaknute – u iskopinama u Nacionalnom spomeniku dinosaura u istočnom Utahu. Cjelovite lubanje pronađene su za samo osam, od ukupno više od 120, različitih sauropoda.

„Njihove su glave građene lakše nego lubanje sisavaca, Smještene su na samom kraju dugačkih vratova,“ rekao je Brooks Britt, paleontolog na Brigham Young Universityu. „Umjesto gustih kostiju koje tvore jednu cjelinu, glave sauropoda napravljene su od tankih kostiju koje povezuje meko tkivo. One se raspadaju i razgrađuju ubrzo nakon smrti.“

Britt je suautor rada čije je objavljivanje najavljeno u časopisu Naturwissenshaften. Glavni je autor Daniel Chure, paleontolog u Nacionalnom spomeniku dinosaura, koji nema problema s naglašavanjem važnosti ovog otkrića. „Imamo lubanje!“ uzviknuo je mašući rukama za vrijeme nedavnog posjeta nalazištu. Studenti geologije i osoblje BYU–a, dohvatili su maljeve i pile za beton da bi presjekli očvrsli pješčenjak, star 105 milijuna godina, u kojem su se nalazile kosti. U jednom je trenutku služba nacionalnog parka pozvala ekipu da pomoću eksploziva raznese površinski sloj kamena.

Lubanje su privremeno izložene u BYU-evom Paleontološkom muzeju gdje posjetitelji mogu vidjeti i studente BYU-a kako pripremaju druge kosti abidosaura. „Osobno mi je bilo najteže raditi na kralješku koji je već bio napola erodirao prije otkrića i toliko je krhak da će se raspasti ako ga samo krivo pogledate,“ rekla je Kimmy Hayes studentica geologije koja proučava paleontologiju kralježaka na BYU-u. „Najčudniji projekt na kojem sam radila bio je skup pet kostiju nožnih prstiju. Svaka ta kost bila je veća od moje ruke.“

Analiza kostiju ukazuje na to da je najbliži rođak abidosaura brachiosaur koji je živio 45 000 000 godina ranije. Sva četiri primjerka abidosaura bili su mladi. Većina onoga što znanstvenici znaju o sauropodima odnosi se na njihove ostatke od vrata na dolje, ali lubanje abidosaura daju neke nagovještaje o tome kako su najveće kopnene životinje koje su hodale zemljom jele svoju hranu.

„Oni nisu žvakali hranu, samo bi ju zgrabili i progutali,“ rekao je Britt. „Lubanje su tek 1/200 ukupnog tjelesnog obujma, i nemaju razrađen sustav za žvakanje.“ Svi su sauropodi jeli biljke i stalno mijenjali zube tijekom svog života. U jurskom su periodu sauropodi imali različite oblike zuba. Ali do kraja doba dinosaura svi su sauropodi imali uske zube nalik olovkama. Zubi abidosaura su negdje između, odražavajući stremljenje ka manjim zubima, i bržoj izmjeni zuba.

Fosili su iskopani iz Cedar Mountaina u Nacionalnom spomeniku dinosaura u Vemalu, Utah. Nalazište je tek nešto više od 400 metara udaljeno službenog centra za posjetitelje u kojem su izložene tisuće kostiju koje su ostale na mjestu iskopanih dijelova pješčenjaka. Istraživači s Michiganskog sveučilišta John Whitlock i Jeffrey Wilson su također suautori ove studije.

Što se nalazi u imenu Abidosaur mcintoshi?

Ime vrste odnosi se na Abidos, grčko ime za grad u porječju Nila (danas El Araba el Madfuna) gdje su pokopani glava i vrat Ozirisa, egipatskog boga života, smrti i plodnosti. Abidos aludira na istovrsnost, tj. na lubanju i vrat koji su pronađeni u iskopu koji gleda na rijeku Green. Sauros je grčka riječ za guštera.

Specifičnim imenom mcintoshi odaje se počast američkom paleontologu Jacku McIntoshu zbog njegovih doprinosa u proučavanju sauropoda. McIntosh je 1975. raskrinkao mit o brontosauru, otkrivši da su to pomiješani kosturi apatosaura i kamarasaura.

Izvor: esciencenews.com