Dramatični 3D prikaz Marsa, baziran na terenskom modeliranju prema podacima dobivenim od NASA-inog Mars Reconnaissance Orbitera, prikazuje izbočine i udubljenja Mojave kratera.
Vertikalna dimenzija je pretjerana tri puta u odnosu na horizontalne dimenzije u sinteziranoj slici dijela kraterovog zida. Konačne slike izgledaju kao snimci iz nisko letećeg zrakoplova. Oni odražavaju jednu od primjena digitalnog modeliranja izvedenog iz dva promatranja Orbiterove High Resolution Imaging Science Experiment kamere.
Ovaj poboljšan prikaz pokazuje materijal, koji se zabio i stvorio krater, kako stoji iza masivnih komada stijenja u zidnim terasama kratera. Stotine Marsovih kratera prouzrokovani su udarcima materijala koji se po koliziji raspršio po krateru. Znanstvenici vjeruju da se materijal nakon kolizije rastopio u krateru i tako završio iza zidnih terasa kratera.
Mojave krater, jedan od najnovijih velikih kratera na Marsu, ima promjer od otprilike 60 kilometara. On je poput "Ružinog kamena" Marsovskih kratera jer je tako mlad. Drugi krateri ove veličine su većinom već zahvaćeni erozijom, sedimentacijom i drugim geološkim procesima. Novi krateri poput Mojave otkrivaju informacije o procesu kolizije, uključujući izbačeni materijal, topljenje i taloženje.
Izvor: sciencecentric.com



Infracrvena fotografija prikazuje velik broj mladih zvijezda, starih par milijuna godina, koje su se okupile u grozdu Berkeley 59 koji se nalazi u zviježđu Kefej.
Mnogi od najpoznatijih kometa, uključujući i Halleyjev komet, Hale-Bopp komet te najnoviji McNaughtov komet, vjerojatno su nastali u orbiti oko drugih zvijezda prema novoj teoriji koju je postavio internacionalni tim astronoma vođen znanstvenicima s Jugozapadnog istraživačkog instituta (SwRI) u Boulderu, Kolorado.
"HD209458b svakako nije mjesto za ljude slaboga srca. Pomoću proučavanja otrovnog plina ugljik monoksida, s velikom smo točnošću otkrili dokaze koji potvrđuju postojanje supervjetra koji puše brzinom od 5 000 do 10 000 kilometara na sat", rekao je Ignas Snellen, vođa tima astronoma.
Galaksije poput naše nastale su milijardama godina ranije iz poplava velikih plinskih oblaka od kojih neki i dalje kiše. Danas novi izračuni povezuju kiše velikih plinskih oblaka s aktivnim galaktičkim jezgrama (AGN - active galactic nuclei), izuzetno svijetlih centara nekih galaksija.