“Ukupna vjerojatnost udara asteroida “(101955) 1999 RQ36″ procijenjena je na 0.00092 ili oko 1:1 000, no ono što je zanimljivo jest to da više od pola iznosa te vjerojatnosti (oko 0.00054) pripada godini 2182.”, objašnjava María Eugenia Sansaturio, koautorica istraživanja i istraživačica na Sveučilištu Valladolid (UVA).

Istraživanje također obuhvaća znanstvenike sa Sveučilišta u Pisi (Italija), Jet Propulsion Laboratory (SAD) i INAF-IASF-Rim (Italija). Znanstvenici su procijenili i motrili potencijalne udare ovog asteroida do 2200. godine pomoću dva matematička modela (Monte Carlo metodom i varijacionim računom). Tako su pretraženi takozvani Virtualni Impaktori (VI-ovi). VI-ovi su skupovi statističkih nesigurnosti koje vode do udara u Zemlju na različite datume 22. stoljeća. Dva VI-a pojavljuju se 2182. godine s više od pola mogućnosti udara.

Asteroid “(101955) 1999 RQ36″ pripadnik je Potencijalno opasnih asteroida (Potentially Hazardous Asteroids – PHA) koji imaju mogućnost udariti u Zemlju zbog blizine svojih orbita te mogu uzrokovati štetu. Ovaj PHA otkriven je 1999. godine i ima otprilike 560 metara u presjeku.

Yarkovsky efekt
U praksi, njegova je orbita određena pomoću 290 optičkih observatorija i 13 radarskih mjerenja, ali postoji značajna “orbitalna nesigurnost” jer, osim gravitacije, na njegovu putanju utječe i Yarkovsky efekt. Takav poremećaj može blago promijeniti orbitu objekata u Solarnom sustavu jer, kada rotiraju, zrače s jedne strane zračenje koje su pokupili od Sunca na svojoj drugoj strani.

Istraživanje, koje je objavljeno u časopisu Icarus, predviđa što se može dogoditi tijekom sljedećih godina ako se uzme u obzir navedeni efekt. Do 2060. godine divergencija udarnih orbita umjerena je; između 2060. i 2080. godine povećava se za četiri reda veličine jer će asteroid prići Zemlji tijekom tih godina; zatim se ponovno blago povećava do drugog prilaska 2162. godine, kada se smanjuje te će 2182. godina najvjerojatnije biti godina udara. “Posljedica ove kompleksne dinamike nije samo mogućnost relativno velikog udara, nego se i realistična procedura odbijanja (pomicanje putanje) može napraviti samo prije 2080. i jednostavnije prije 2060. godine”, ističe Sansaturio.

Znanstvenica zaključuje: “Da je ovaj objekt otkriven poslije 2080. godine, procedura odbijanja zahtijevala bi tehnologiju koja trenutno nije dostupna. Stoga nam ovaj primjer daje na znanje da bi praćenje udara, koje do današnjeg dana ne prekriva više od 80 do 100 godina, trebalo obuhvaćati više od jednog stoljeća. Prema tome, nastojanja da se ovakvi tipovi objekata preusmjere mogu biti izvršena s umjerenim sredstvima s tehnološkog i financijskog stajališta.”

Izvor: FECYT

Tražili ste na google-u:

• udar asteroida u zemlju (1)