Prisila na trudnoću i nasilje intimnog partnera
Mladim ženama, tijekom njihovog posjeta klinici za planiranje obitelji, postavljena su konkretna pitanja o tome da li su ih njihovi partneri pokušavali prisiliti da zatrudne, što predstavlja jednu vrstu nasilja u vezi i označava se kao reproduktivna prisila.
Nakon savjetovanja tih žena drastičnog se smanjila njihova izloženosti daljnjim takvim pritiscima. Ove rezultate iznosi nova pilot-studija istraživača s University of California Davis School of Medicine.
Kod mladih žena, koje su nedavno doživjele nasilje u vezi, može se savjetovanjem povećati izglede da one u budućnosti izbjegnu istu situaciju. Studija je pokazala da se postupkom koji se označava kao kratka intervencija može do 70 posto smanjiti vjerojatnost ponovnog prisiljavanja na trudnoću. Nakon intervencije za 60 posto se povećala vjerojatnost da će sudionice studije prekinuti vezu s partnerom koja im donosi nesigurnost ili nezdrave odnose.
“Cilj ove pilot studije je bio uočiti nasilje intimnog partnera nad ženama i njihovu izloženost reproduktivnoj prisili. Ispitivanje se odvijalo tijekom kontrolnih pregleda u zdravstvenoj ustanovi. Namjera je bila ponuditi ženama specifične strategije za smanjivanje rizika od neželjene trudnoće i povećanje njihove sigurnosti”, rekla je Elizabeth Miller, profesorica pedijatrije na University of California Davis School of Medicine i voditeljica studije. “Naši rezultati su iznimno ohrabrujući i ukazuju da takva klinička intervencija može biti korisna u smanjenju kako partnerskog nasilja tako i neplanirane trudnoće.”
Rad pod naslovom: “Intervencija ustanova za planiranje obitelji u nasilje u vezi s ciljem smanjenja reproduktivne prisile”, je objavljen online u časopisu Contraception. On ocjenjuje doprinos intervencije kao prvog koraka u zaštiti žene od prisilne trudnoće od strane nasilnog partnera, što je široko prošireni javno zdravstveni problem. Reproduktivna prisila uključuje kako prisilnu trudnoću, gdje partner verbalno vrši pritisak na ženu da zatrudni, tako i sabotažu kontracepcije. Miješanje partnera u kontracepciju, uključujući i potajno ili otvoreno oštećenje kondoma s ciljem trudnoće ili odbacivanje sredstava zaštite ili onemogućavanje ženi uzimanja oralne kontracepcije.
Istraživanje je provedeno u četiri sjeverno Kalifornijske klinike za planiranje obitelji između svibnja 2008. i listopada 2009. Intervencija je osmišljena u suradnji sa udrugom za prevenciju obiteljskog nasilja i stručnjacima reproduktivnog zdravlja. Savjetnici za planiranje obitelji i zdravstveno osoblje su provodili intervenciju na dva od četiri mjesta odabrana za ispitivanje. Dva preostala mjesta su služila kao kontrola ispitivanju, a na njima je praćeno standardno nasilje u obitelji i seksualno zlostavljanje. U ispitivanje je uključeno oko 900 žena koje govore engleski i španjolski između 16 i 29 godina. U grupi ispitanica velika većina, njih 76 posto je bila u dobi 24 godine ili mlađoj.
Tijekom kontrole reproduktivnog zdravlja ženama su postavljana pitanja koja omogućuju procjenu nasilja partnera i reproduktivnu prisilu. U nastavku je s ispitanicama raspravljano o strategijama za smanjenje rizika od neplanirane trudnoće i upućivano o raspoloživim mogućnostima pri obrani od nasilja. Sve ispitanice su upitane o razlogu dolaska na kliniku, a nakon toga je jedan dio ispitanica odgovarao na dodatna pitanja o prisili na trudnoću i sabotaži kontrole rađanja. Pozitivan odgovor na bilo koje od ovih pitanja smatran je znakom reproduktivne prisile. Postavljana su pitanja:
• “Skrivate li od svog partnera način na koji se štitite od trudnoće kako ne biste ostali trudni?”
• “Je li vas je partner pokušao prisiliti na trudnoću kada je niste željeli?”
• “Miješa li se vaš partner u vašu zaštitu od trudnoće?”
• “Odbija li vaš partner koristiti kondom kada zatražite?”
• “Je li vas je partner ikada fizički povrijedio zato što niste pristali na trudnoću?”
Sudionice studije kod kojih nije provedena intervencija odgovarale su na standardno pitanja: “Je li vas je vaš trenutni ili bivši partner ikad udario rukom ili nogom, ošamario ili gušio?” i “Jeste li ikad bili prisiljavani na spolni odnos protiv svoje volje?” Sve sudionice ankete su pristupile ponovnom anketiranju 12 do 24 tjedana nakon prvog intervjua. Kod žena koje su primile intervenciju, bilo je 70 posto manje trudnoća pod prisilom. Kod žena koje nisu bile izložene pritisku da zatrudne u prethodna tri mjeseca ili kod žena koje nisu primile intervenciju nije uočena smanjenje. Međutim, svijest da je moguće suprotstaviti se nasilju intimnih partnera povećala se u obje skupine kako u onoj s intervencijom tako i u kontrolnoj skupini, navode autori.
“S obzirom na nedavna izvješća koja dovode u pitanje vrijednost utvrđivanja nasilja intimnog partnera provedena u zdravstvenim ustanovama i trenutnu veliku potrebu za djelotvornom, a ne skupom prevencijom neplanirane i tinejdžerske trudnoće, rezultati studije ohrabruju. Primijenjena kombinacija detekcije reproduktivne prisile i zlostavljanja uz primjenu jednostavnog upitnika pokazala se učinkovitom u smanjivanju trudnoća pod prisilom partnera “, rekao je Jay Silverman, glavni autor studije i izvanredni profesor na Harvard School of Public Health.
“Postoji snažna, nesporna veza između nasilja u obitelji i onog u vezama i neplanirane trudnoće. Ova je studija izuzetno važna, jer nudi učinkovito i jednostavno rješenje”, navodi autorica studije Rebecca Levenson, iz udruge za borbu protiv nasilja u obitelji. ” Smatram potrebnim uvođenje ove intervencije u zdravstvene norme diljem nacije što je prije moguće.”
