Razdaljina središta Mjeseca i njegove površine smanjila se za otprilike 90 metara
Novootkrivene litice na lunarnoj kori upućuju da se Mjesec globalno smanjio u geološki nedavnoj prošlosti te se možda još uvijek smanjuje, zaključio je tim istraživača nakon analize novih slika s NASA-ine Lunar Reconnaissance Orbiter (LRO) letjelice.
Rezultati nam daju važne indicije o Mjesečevoj nedavnoj geološkoj i tektonskoj evoluciji. Mjesec je nastao u kaotičnom okruženju intenzivnog bombardiranja asteroidima i meteorima. Te kolizije, zajedno s raspadom radioaktivnih elemenata, učinile su Mjesec vrućim. Mjesec se ohladio s vremenom i znanstvenici su dugo smatrali da se Mjesec smanjivao tijekom hlađenja, posebno za vrijeme njegove najranije povijesti. Novo istraživanje otkriva relativno nedavnu tektonsku aktivnost povezanu s dugotrajnim hlađenjem i povezanim skupljanjem lunarne unutrašnjosti.
“Procjenjujemo da su ove litice formirane prije manje od milijardu godina i mogu biti stare najmanje stotinu milijuna godina”, rekao je dr. Thomas Watters iz Centra za zemljana i planetarna istraživanja u Smithsonianovom nacionalnom zračnom i svemirskom muzeju u Washingtonu. Gledano s ljudskog stajališta, manje od 25 posto Mjesečeve trenutne starosti iznosi više od četiri milijarde godina. “Na temelju veličine tih litica, procijenili smo da se razdaljina između središta Mjeseca i njegove površine smanjila za otprilike 90 metara”, dodao je Watters, glavni autor rada o ovom istraživanju koji je objavljen u časopisu Science 20. kolovoza.
“Ovi uzbudljivi rezultati ističu važnost globalnih promatranja zbog razumijevanja globalnih procesa”, izjavio je dr. John Keller, pomoćni projektni znanstvenik za LRO u NASA-inom Centru za svemirske letove Goddard u Greenbeltu. “Kako se LRO misija nastavlja u novoj fazi, s naglaskom na znanstvena mjerenja, naša mogućnost stvaranja popisa lunarnih geoloških osobitosti postat će moćan alat za razumijevanje povijesti Mjeseca i Solarnog sustava.”
Litice su relativno male; najveća je visoka otprilike 90 metara i proteže se nekoliko kilometara, ali tipične dužine litica su kraće dok im je visina otprilike otprilike 10 metara. Tim vjeruje da su te litice među najmlađim oblicima na Mjesecu, djelomično zato jer sijeku poprijeko male kratere. Od kada je Mjesec konstantno bombardiran meteorima, oblici poput ovih malih kratera (manjih od 365 metara u promjeru) vjerojatno su mlađi jer ih brzo uništavaju drugi udarci te zbog toga ne traju dugo. Stoga, ako je mali krater presječen liticom, litica je nastala nakon kratera te je još mlađa od njega. Još uvjerljiviji dokaz je vidljiv kod velikih kratera, koji su najvjerojatnije stariji, te se ne pojavljuju na vrhovima litica, a litice izgledaju svježe i neoronulo.
Litice su otkrivene na Mjesecu tijekom Apollo misija analizom slika snimljenih visokorezolucijskom panoramskom kamerom smještenom na Apollu 15, 16 i 17. Ove misije su orbitirale iznad područja blizu lunarnog ekvatora i mogle su fotografirati samo 20 posto lunarne površine, stoga istraživači nisu mogli biti sigurni jesu li litice rezultat samo lokalne aktivnosti oko ekvatora. Tim je pronašao 14 do sada neotkrivenih litica na LRO snimkama, od kojih se sedam nalazi na visokim geografskim širinama (na više od 60 stupnjeva). To potvrđuje da su litice globalni fenomen, što čini smanjivanje Mjeseca najvjerojatnijim rješenjem za njihovu široku rasprostranjenost, smatra tim.
Dok se Mjesec skuplja, plašt i površinska kora na to reagiraju formiranjem potisnih oblika na površini gdje dio kore puca i natkriva se nad drugim dijelom. Tako nastaju litice koje imaju polukružni oblik. Znanstvenici nisu sigurni zašto izgledaju baš tako; Watters pretpostavlja da na taj način lunarno tlo (regolit) izbacuje potisne oblike.
Litica ima i na drugim planetima u našem Solarnom sustavu, uključujući i Merkur gdje su puno veće. “Litice na Merkuru mogu biti i više od 1600 metara i biti dugačke nekoliko stotina kilometara”, rekao je Watters. Masivne litice poput ovih navode znanstvenike na vjerovanje da je Merkur bio u potpunosti otopljen kada se formirao. Ako je bilo tako, Merkur se sve više skupljao dok se hladio i stoga su se formirale mnogo veće litice, a koji je bio samo djelomično otopljen s relativno malom jezgrom. Naš Mjesec ima više od trećine Merkurovog volumena, ali kako su Mjesečeve litice tipično puno manje, tim vjeruje da se Mjesec manje smanjio.
Kako su litice jako mlade, Mjesec se vjerojatno hladio i skupljao relativno nedavno, tvrdi tim. Seizmometri postavljeni za vrijeme Apollo misija snimili su potrese. Dok većina može biti povezana s udarcima meteora, Zemljinih gravitacijskih plima i promjena dnevnih i noćnih temperatura, moguće je da su neki potresi povezani sa sadašnjim formiranjem litica, tvrdi Watters. Tim planira usporediti fotografije litica snimljenih panoramskom kamerom na Apollu s novim slikama snimljenim pomoću LRO-a kako bi se utvrdilo jesu li se promijenile tijekom desetljeća što bi ukazalo na nedavnu aktivnost.
Dok Zemljine plime vjerojatno nisu dovoljno jake za uzrokovanje litica, one mogu doprinijeti njihovom izgledu utječući na njihov smjer protezanja, dodaje Watters. Tijekom sljedećih nekoliko godina, tim će koristiti LRO-ove visokorezolucijske uskokutne kamere (Narrow Angle Cameras – NACs) kako bi napravili globalnu, detaljnu kartu Mjeseca. Taj postupak će vjerojatno otkriti nove litice i dati uvid timu u njihov preferirani smjer ako on postoji ili druge značajke koje mogu biti povezane sa Zemljinom gravitacijom.
“Ultra visoka rezolucija slika dobivenih pomoću NACs-a mijenja naš pogled na Mjesec”, rekao je dr. Mark Robinson iz Škole za zemaljsko i svemirsko istraživanje na državnom sveučilištu Arizona u Tempeu, koautor i glavni istraživač na Lunarnoj istraživačkoj orbiter kameri. “Nismo samo otkrili mnoge do sada nepoznate lunarne litice; također smo mnogo detaljnije vidjeli litice koje su otkrivene na Apollovim fotografijama.”
