Puno prije TV serije Fantasy Island izolacija otočnih zajednica doticala je egzotičnu i čarobnu srž u nama. Darwinova ushićenost lancem otoka Galapagos i evolucijom njegovog biljnog i životinjskog svijeta samo je jedan primjer.

Zamislite opsežnu nauku koja okuplja stvorenja nastala na otoku poput Komodo zmajeva, patuljastih slonova i ljudi veličine hobita. Konvencionalna znanost smatra da su svi oni – a i horda insekata čudovišnih razmjera – rezultat evolucije na otoku. No jesu li zaista? Dr. Shai Meiri s Odsjeka zoologije na Sveučilištu Tel Aviv kaže: „Da, oni su rezultat evolucije, no ništa više nego bi se moglo očekivati kao rezultat slučajnosti“, kako se navodi u istraživanju koje pokazuje da nema ničeg izuzetnog kod evolucijskih procesa na otocima. On i njegovi kolege vodili su više znanstvenih studija u kojima su uspoređivali evolucijske obrasce u ekosustavima otoka i kopna, a rezultati pobijaju ideju da otoci funkcioniraju po drugačijim, „čarobnim“ pravilima.

Čovjek grize evolucijskog psa
„Moja su otkrića pomalo kontroverzna za neke evolucijske biologe“, kaže dr. Meiri, autor nekoliko radova i eseja o evoluciji otoka. Njegovo istraživanje temelji se na statističkim modelima koje je razvio. „Postoji sklonost vjerovanju da velike životinje postaju jako male na otocima i da male životinje postaju jako velike zbog ograničenih resursa ili nedostatka konkurencije. Pokazao sam da to jednostavno nije istina, barem ne kao opće pravilo. Evolucija na otocima ne funkcionira drugačije nego na drugim mjestima.“

U novoj studiji objavljenoj u časopisu Global Ecology and Biogeography dr. Meiri i njegovi kolege promatrali su teorijski optimum veličine tijela prema kojemu sisavci očekivano rastu kod otočnih i kopnenih zajednica. Suvremeno evolucijsko mišljenje tvrdi da će manji otočni sisavci narasti na veći od optimalne veličine, dok će se velike životinje ubrzano smanjiti zbog nedostatka konkurencije na otocima. Istraživači su otkrili da otočna izolacija sama po sebi ne utječe stvarno na stopu evolucije, stopu diverzifikacije vrsta ili stopu po kojoj se veličina tijela mijenja kod populacija životinja na otoku i na kopnu.

Otok realnosti?
Koristeći vlastite statističke alate s uključenim velikim bazama podataka koji su uspoređivali veličine tijela na raznim zajednicama na otocima i kopnu, dr. Meiri i njegovi kolege nisu otkrili nikakvu sklonost razvoju životinja bizarnih veličina na otocima. „Zaključili smo da je evolucija veličine tijela jednako slučajna u uvjetima izolacije kao i na drugim dijelovima planeta. To znači da možete očekivati da ćete pronaći jednaku vrstu obrazaca na otocima i na kopnu.“ Dr. Meiri pripisuje naše široko prihvaćeno krivo shvaćanje o „zmajevima i patuljcima“ činjenici da ljudi češće imaju sklonost uočavati ekstreme ako se nalaze na otocima.

Razlog zbog kojega su znanost i čovječanstvo opčinjeni otočnim zajednicama mogla bi se svesti na „jači pritisak“, kaže dr. Meiri. Ako promatrači proučavaju ljudska bića na 3 tisuće otoka u južnom Pacifiku i svi su otoci osim jednog naseljeni ljudima normalne veličine, oni će se koncentrirati na jedinstven slučaj.

Smatram da je to čista psihološka pristranost“, zaključuje dr. Meiri. „To je jednostavno čarobno razmišljanje. Ništa više od toga.“ Fantazije o otočnim staništima i životinjama koje žive tamo najbolje je ostaviti filmovima, TV serijama i fantastičnim pripovijetkama, dodaje.

Izvor: American Friends of Tel Aviv University

Tražili ste na google-u:

• fantazije o biljkama i zivotinjama (1)
• neobicne zivotinje na otocima (1)