U slučaju aktivne virusne infekcije, većina bijelih krvnih stanica, poznatih kao T stanice, podliježu diferencijaciji kako bi se borile sa virusom i umrle u tom procesu. Neko od tih T stanica prežive i postaju memorijske stanice koje će u buduće osigurati bržu i jaču imuno reakciju kada organizam dođe u kontakt s istim patogenom.

Znanstvenici su identificirali molekulu koja definira koje od T stanica će umrijeti a koje će postati memorijske T stanice. Sve se to dešava samo nekoliko dana nakon početka infekcije. Ovo otkriće bi moglo voditi razvijanju boljih i efektivnijih cjepiva protiv infekcija kao što su HIV/AIDS ili čak protiv raka. Rezultati su objavljeni online od strane časopisa Immunity. Glavni autor je dr.sc. Rafi Ahmed, direktor na Emory Vaccine Center, znameniti znanstvenik na Georgia Research Alliance i član na National Academy of Sciences.

U suradnji sa Ahmedom, post-doktorski kolege Vandalia Kalia i Surojit Sarkar uočili su formiranje memorijskih T stanica kod miševa inficiranih limfocitnim koriomeningitis virusom, koji uzrokuje akutnu infekciju. Promatrali su da se nekoliko dana poslije infekcije, T stanice odvajaju u dvije grupe: jedna grupa posjeduje visoke razine molekule CD25 na svojim površinama, dok druga prezentira niske razine iste molekule. Nakon nekog vremena, sve T stanice pokazuju redukciju razine CD25 molekula na svojim površinama i razlike među T stanicama u odnosu na molekulu CD25 nestaju.

"Vrlo važno pitanje u našem polju je bilo: kada T stanice odluče postati memorijske stanice?" kaže Kalia. "Ovo je najranija točka koju smo do sada promatrali u ovim stanicama sa različitim sudbinama." CD25 je molekula koja se nalazi na vanjskom dijelu stanice i dozvoljava bolji odgovor stanice na interleukin 2 (IL2), faktor rasta koji stimulira T stanice. IL2 regulira aktivaciju imunološkog odgovora. Najčešći lijekovi za kontrolu imunološkog odgovora kod presađivanja organa su upravo blokatori proizvodnje IL2.

Tijekom virusne infekcije, stanice sa višim razinama CD25 imaju jači odgovor na IL2 i proizvode potomke koji su spremniji za borbu protiv patogena, ali na kraju umiru. Stanice sa niskim razinama CD25 su pet puta sposobnije preživljavanju infekcije i imaju sposobnost putovanja kroz limfne čvorove u tijelu - ključna karakteristika memorijskih T stanica u odnosu na drugi oblik T stanica. "Čini se kako su stanice koje dobiju duže IL-2 signale gurnute dalje prema putu da postanu odmah operativne protiv patogena a smanjuje im se vjerojatnost da postanu dugoživuće T memorijske stanice", kaže Sarkar. "Može biti iznimno povoljno da se poštede bitke neke od stanica kako bi osigurale brži odgovor u sljedećim susretima sa patogenim organizmom."

Kada miševi prime ekstra dozu IL-2, T stanice pokažu izrazite karakteristike stanica spremnih na djelovanje. Sarkar kaže kako će se rezultati pokazati poučnim za istraživače koji će u buduće razvijati nova cjepiva, zbog toga što su sadašnji i neki prijašnji rezultati pokazali kako je i visoka koncentracija IL-2 i odsutnost IL-2 odlučujuća u razvijanju imunološke memorije. Iz razloga što je IL-2 ključni regulator imunološkog sistema, neke su kliničke studije ispitale da li je na primjer IL-2  u stanju ubrzati imunološki odgovor protiv HIV-a i raka.

Razlika između T stanica može nastati upravo zbog toga što ne dobivaju sve T stanice istu razinu stimulacije tijekom progresije infekcije, kaže Kalia. "U ovoj situaciji, razvija se cijeli spektar stanica u različitim diferencijacijskim stanjima", kaže ona. Znanstvenici sa Linda University, Dana-Farber Cancer Institute i Cornell University su također doprinijeli pisanju ovog znanstvenog rada. Istraživanje je dobilo potporu od strane National Institutes of Health, Bill and Melinda Gates Foundation i Elizabeth Glaser Pediatric AIDS Foundation.



Izvor: sciencedaily.com