Proučavanje sedimenata u Tihom Oceanu pokazalo je negativan trend količine kisika u zadnjih 20 000 godina, koliko je prošlo od maksimuma u zadnjem ledenom dobu. To znači da će se hipoksija razvijati ukoliko temperatura oceana bude rasla.
Provedeno istraživanje se odnosilo konkretno na utjecaj Antarktičke Posredne Vode. Radi se o golemoj masi vode koja strujanjima polazi od Antarktike te se ulijeva u oceane južne hemisfere opskrbljujući oceane hladnom i kisikom bogatom vodom, čiji utjecaj dopire sve do sjeverne hemisfere.
Istraživački timovi su mjerili količine mangana i renija ne bi li rekonstruirali razine kisika tijekom proteklih tisućljeća. Vađenjem i analizom sedimenata uspjeli su saznati oscilacije kisika do unazad 20 000 godina. Rezultati su pokazali kako je razina kisika u padu zadnjih 17 000 godina. Kisik je u sedimentu u pozitivnoj korelaciji sa manganom a u negativnoj sa renijem, što omogućava indirektno određivanje razine kisika u određenom povijesnom razdoblju.
Istraživači vjeruju da se smanjenje kisika u vodenom stupcu moglo dogoditi na jedan od dva načina - ili smanjenjem dotoka Antarktičke Posredne Vode kao posljedice zatopljenja i kraja ledenog doba, ili je razina kisika u vodama jednostavno opala. Vodena masa u pitanju se formira na površini gdje se obogaćuje kisikom. Hladni vjetrovi i klima "pune" vodu kisikom, koja postaje gušća te tone. Na taj način Antarktička voda puna kisika počinje svoj put prema sjeveru.
Toplije temperature mogu smanjiti granicu zasićenja kisikom. Naime, što je temperatura niža to je kinetička energija plinova (u ovom slučaju kisika) isto tako manja pa tako isti volumen plina na nižoj temperaturi zauzima manje volumena. Što je volumen manji to je i otapanje plina u vodi lakše. Podizanjem temperature raste i kinetička energija a uz to i volumen plinova te je otapanje teže. Isto tako porast temperature zbog klimatskih promjena može utjecati na razinu kisika u oceanima na planetarnoj razini.
U više navrata u zadnjih deset godina izmjerene su situacije razine kisika ravne nuli što je prouzrokovalo masovno ugibanje organizama koji ovise o morskom dnu.
Izvor: sciencedaily.com
Ovoga tjedna jedan od glavnih znanstvenih časopisa u svijetu objavit će rezultate istraživačkog projekta koji je trajao nekoliko desetljeća, a započet je na Sveučilištu Kansas. Istraživanje pokazuje da planinski glodavci imenom svisci postaju veći, zdraviji i brojniji uslijed klimatske promjene.
Genetski inžinjering kuca šumama na vrata. Dok je praksa spajanja stranog DNA u žetvene biljke postala uobičajna, malo koja kompanija ili tim istraživača usudio se primijeniti genetski inžinjering na biljke koje doprinose kočoperenju ekonomije Sjedinjenih Država - stabla. No to će se brzo promijeniti. Industrijski giganti, International Paper Co. i MeadWestvaco Corp., planiraju izmijeniti plantaže šuma jugoistoka Sjedinjenih Država zamjenjivanjem domaćih vrsta s genetički modificiranim eukaliptusima, brzorastućeg australskog drva.
Jednostavne genetske promjene čine biljke prikladnima za uzgoj, no udomaćivanje nije uvijek bilo ni brzo ni lako. Svakome tko je vidio teosinte, divlju travu iz koje se razvio kukuruz, može se oprostiti pretpostavka da podlogu transformacije jedne biljke u drugu čine brojne genetske promjene.
Rast populacije, urbanizacija, rastuće zagađenje, erozija tla i klimatske varijacije odražavaju se u upravljanju svjetskim vodama i njihovoj dostatnosti. Situacija je posebno teška u brojnim zemljama u razvoju, gdje vlada zabrinutost oko zaoštravanja vodenih kriza pa čak i otvorenih sukoba oko vode između država i regija.