Ove sezone u večernjem terminu televizijski niz anđela, svemiraca, vještica i ostalih čudaka mogu utjecati na ljude da počnu vjerovati u takva stvorenja, kako kaže anketa koju je proveo stručnjak za komunikaciju sa Sveučilišta Purdue.

Glenn Sparks, profesor komunikologije i njegovi kolege proveli su telefonsku anketu metodom slučajnog  odabira na 120 ljudi u malog gradu na Srednjem Zapadu. Istraživači su htjeli saznati je li izlaganje paranormalnim fenomenima na televiziji utjecalo na vjerovanje u takve stvari kao što su nepoznati leteći objekti (NLO), duhovi, vragovi i ekstrasenzorna percepcija (ESP).

Sparks kaže da je vjerovanje u paranormalno znatno kompliciranije nego što se možda čini. Kaže da brojni faktori kao što su dob, obitelj, religija i obrazovanje utječu na uvjerenja osobe. „Nakon što se sve te varijable uzmu u obzir, činjenica da se televizija uopće ubraja među ove faktore, na neki način je izuzetna“ kaže.

Gledanje televizije nije se pokazalo kao uzrok u slučaju ljudi koji su imali stvarna životna iskustva s paranormalnim fenomenima. Ipak, kod onih koji nisu imali takvih iskustava, vjerovanje u nadnaravna bića bilo je povezano s gledanjem paranormalnog programa. „Ljudi imaju sklonost oslanjati se na vlastita osobna iskustva radije nego na medije – kad imaju takva iskustva da se mogu osloniti na njih. Kad ih nemaju, mediji mogu postati važniji izvor informacija i mogu postati utjecajniji“, kaže Sparks.

O njegovim nalazima izviješteno je u ljetu 1997. u Časopisu televizijskog emitiranja i elektronskih medija. Kao dio ankete, anketirani su upitani slažu li se ili ne s nekoliko tvrdnji koje su mjerile njihovu tendenciju vjerovanja u paranormalno. Također su upitani jesu li iskusili bilo što što bi se moglo reći da je izvan domene normalnog življenja.

Kako bi izmjerili moguće efekte televizije na njihova vjerovanja, sudionici ankete upitani su o njihovoj izloženosti nekoliko televizijskih serija koje redovito prikazuju paranormalne teme. Također su upitani da procijene količinu vremena koju potroše na gledanje televizije općenito.
Sparks kaže kako su ljudi imali tendenciju stvrstavanja fenomena u dvije grupe. Jedna grupa uključivala je stvorenja koja Sparks označava kao nadnaravna bića, kao što su duhovi, izvanzemaljci i anđeli. Druga grupa uključuje psihičke fenomene, kao što su ekstrasenzorna percepcija (ESP), astrologija i sposobnost pomicanja predmeta snagom uma. „Ako su ljudi prihvatili jednog člana ili jedan aspekt grupe, u pravilu su prihvaćali sve njih. Obično je bilo sve ili ništa.“ kaže Sparks.

Sparks kaže da misli kako bi utjecaj televizije mogao biti povezan s tim koliko realistično prikazuje paranormalno. „Zato što vidimo vezu između nadnaravnih bića i televizije – i nikakvu sličnu vezu između psihičkih moći i televizijskog programa –mislimo da to možda ima veze s činjenicom da televizija pruža življi prikaz duhova i izvanzemaljaca. Stvari kao što je ESP teže je prikazati na TV-u na tako živ način“, kaže.
Sparks kaže da je vjerovanje u paranormalne fenomene bilo prilično učestalo među sudionicima ankete ove studije. „Primjerice, preko 50 posto anketiranih naznačilo je da vjeruju u duhove; gotovo trećina sudionika izjavili su da su ponekad mogli čitati tuđe misli putem ekstrasenzorne percepcije i gotovo 45 posto vjerovalo je u nepoznate leteće objekte (NLO-e) iz Svemira“, kaže.

Ti postoci slični su rezultatima nacionalne ankete. Ipak, što se tiče Sparksa, zašto ljudi počinju vjerovati u ovakve fenomene jednako je važno kao i ono u što zapravo vjeruju. Sparksovo istraživanje pokazuje da mediji vrše određeni utjecaj na vjerovanja u paranormalno. „Nadamo se da ćemo privući pozornost na načine kojima ljudi dolaze do svojih uvjerenja o prirodi svijeta“, kaže Sparks. On kaže da optužbe da mediji nisu bili dovoljno oprezni u širenju informacija o paranormalnim događajima mogu biti opravdane ako se pokaže da mediji imaju nedopušten utjecaj na oblikovanje društvenih uvjerenja.

Televizijske serije s paranormalnom tematikom nisu novost. Sparks uspoređuje današnju seriju „Treći kamenčić od Sunca“ sa serijom iz 60-tih „Moj omiljeni Marsovac“ – te za obje kaže da su isključivo za smijanje. Ipak, kaže da mnogi programi danas shvaćaju prikazivanje paranormalnog znatno ozbiljnije. Takav je slučaj sa serijom  „Dosjei X“ koja je fikcija, i sa publicističkim programom „Neriješeni misteriji“.
„Zapravo sam najkritičniji prema serijama koje zovem `informativna zabava`. One se maskiraju kao `izvjestiteljski dokumentarci` no zapravo su očito napravljeni samo radi zabave“, kaže Sparks.

Što se tiče ovosezonskog očitog porasta u programu paranormalnog sadržaja, Sparks ga smatra još jednim slučajem kokoši i jajeta – što je bilo prije? „Gledatelji očito pokazuju interes za ovakve programe, i veća tendencija medija da ponude ovakve programe očito opet stvara veću glad publike za njima“, kaže.

Izvor: Purdue University

Tražili ste na google-u:

• duhovi i paranormalno (1)
• na rubu znanosti 2012 termin emitiranja veljače 2012 (1)
• nepoznati leteci objekti (1)