Američka vojska planira u sljedeće tri godine ispitati mogućnost slanja četveronožnog robota nazvanog Legged Squad Support System (LS3) na bojište kao ispomoć vojnicima. Njegova uloga je nošenje vojne opreme i zaliha po teško pristupačnim terenima. Ako sva testiranja prođu prema planu, LS3 bi mogao postati stalna pratnja američkom pješaštvu.

Robota proizvodi tvrtka Boston Dynamics koju je osnovao Marc Raibert. On je 1980. napravio prvi prototip robota koji se kretao skačući na jednoj nozi. Projekt LS3 vjerno pokazuje koliki je napredak od tada postignut. Američka agencija za napredna vojna istraživanja (eng. U.S Defense Advanced Research Project Agency), ured za taktičku tehnologiju (eng. Tactical Technology Office) i korpus američkog pješaštva (Marine Corps), uložili su 32 milijuna dolara kako bi za tri godine dobili prototip. 

To je prvi korak u ispunjavanju vojne potrebe za autonomnim robotom koji može nositi 181 kilogram opreme te prijeći minimalno 32 kilometra između punjenja. Roboti u vojsci nisu novost. Bespilotne letjelice za izviđačke i borbene zadaće već se neko vrijeme nalaze u uporabi. DARPA je u posljednjih par godina već raspisivala natječaje za razvoj autonomnog, kopnenog transportera. Najveći problem u razvoju robota za pješaštvo bila je potreba za potpunom automatizacijom. Zbog teškog terena kojim prolaze, tradicionalni roboti s gusjenicama i kotačima nisu dolazili u obzir.

Marc Raibert je 1980. pokrenuo laboratorij robotike na Carnegie Mellon University u Pittsburgu, nazvan Leg Laboratory. Nakon što je 1986. postao profesor elektrotehnike i računarstva, preselio je svoj laboratorij u Massachusetts Institute of Technology. 

„Dok sam radio na sveučilištu, napravili smo puno dobrih stvari, ali imao sam dojam da je naš rad sam sebi svrha. Želio sam napraviti nešto što ima primjenu u stvarnome životu“. Boston Dynamics kojeg je Raibert pokrenuo 1992. godine, dobio je veliki priliku 2003. kada je DARPA odlučila financirati razvoj robota BigDog. Riječ o 75 kilograma teškome robotu preteči LS3-a. BigDog nije koristio ni kamere ni laserske senzore kako bi odredio svoju lokaciju. Prvo bi zakoračio, a zatim se prilagođavao terenu. Svoj položaj je uspoređivao s planiranim, te bi ga zatim po potrebi korigirao. 

U razvoju BigDoga bilo je velikih problema. „U prvoj godini projekt je zapinjao“- kaže Raibert. Natjerati noge da se kreću sinkrono, predstavljalo je veliki problem. Svaka noga se sastoji od četiri zgloba a poseban su problem predstavljale skliske površine poput leda. S vremenom je robot postajao sve pouzdaniji. Snaga i izdržljivost povećane su dok je software za ravnotežu i upravljanje uznapredovao do te mjere da se robot mogao snalaziti u stvarnome svijetu. 

„Prije tri godine projekt BigDog je došao do točke kada smo konačno ugledali svjetlo na kraju tunela“. Uspješna demonstracija uvjerila je DARPA-u da je izgradnja robota sa nogama moguća. Prednost našeg robota je u mogućnosti savladavanja pješčanih, kamenih, blatnih i snježnih terena. Riječ je o uvjetima u kojima bi tradicionalni roboti sa gusjenicama ili kotačima sigurno zapeli.

Kompanija je svoju tehnologiju testirala u bazi američkih marinaca u Quantico, Virginia. Demonstracija je pokazala kako BigDog uspješno savladava strme terene te kako može nositi teret 1,5 puta teži od vlastite težine po ravnom terenima. Testovi su dokazali i autonomno funkcioniranje robota, koji koristi vlastito računalo kako bi slijedilo vođu koji nosi specijalnu vrstu prsluka. Robot može putovati i samostalno do određenog mjesta uz pomoć GPS-a. BigDog može prijeći 19 kilometara bez nadopune goriva.



Izvor: scientificamerican.com