Prije 10 godina zakiseljavanje mora bilo je fenomen poznat samo malim grupama znanstvenika oceanologa. Danas je taj fenomen prepoznat kao skriveni partner klimatske promjene koji potiče zahtjeve za hitnu i značajnu redukciju otpuštanja ugljika kako bi se smanjili budući utjecaji.

Informacije o znanstvenoj politici `Utjecaji acidifikacije mora` prezentirala je Europska zaklada za znanost 20. svibnja povodom Europskog dana mora 2010. i u njima daje opsežan pregled trenutne situacije.Informacije su pripremili vodeći znanstvenici iz Europe i SAD-a i ono naglašava potrebu za usklađenim, integriranim mjerama na internacionalnoj razini kako bi se istražili i nadgledali utjecaji kiselosti mora na morske okoliše i ljudske zajednice.

Mora i oceani koji upijaju gotovo trećinu emisija stakleničkih plinova u atmosferi brzo postaju kiseliji radi porasta ugljikovog dioksida u atmosferi do kojeg dolazi izgaranjem fosilnih goriva. Ugljični dioksid proizvodi ugljičnu kiselinu kad se otapa u morskoj vodi i do sad su mora ublaživala utjecaje globalnog zatopljenja upijajući gotovo trećinu ugljičnog dioksida ispuštanih tijekom upotreba fosilnih goriva.  Danas su mora kiselija nego što su bila u posljednjih 20 milijuna godina. Ova kemijska promjena mogla bi imati značajne posljedice na morske ekosustave te na robu i usluge koje pružaju.

Primjerice, obalne zone kao što su Sredozemlje i Sjeverna mora bogate su kalcificirajućim organizmima kao što su školjkaši koji mogu biti naročito osjetljivi na velike promjene u kemiji ugljika. Mekušci stvaraju svoje oklope izvlačeći otopljeni kalcij-karbonat iz morske vode i koristeći ga pri stvaranju dva minerala, kalcita i aragonita. Koralji koriste isti proces pri izradi svojih vanjskih kostura. Kako voda postaje kiselija, koncentracija kalcijevog karbonata pada tako da ga s vremenom ima tako malo da one više ne mogu formirati svoje oklope i kosture.

„Acidifikacija mora već se događa i postajat će sve gora. A i ona se događa na vrhuncu globalnog zatopljenja pa smo u dvostrukoj nevolji. Kombinacija ova dva čimbenika mogla bi biti najkritičniji okolišni i ekonomski izazov stoljeća“, kaže profesor Jelle Bijma, vodeći autor izvještaja i biogeokemičar s Instituta Alfred Wegener iz Njemačke. „Ukoliko nastavimo sa životom i radom kao do sad, procjene su da će površinski slojevi mora postati 150 posto kiseliji – a to je užasno puno.“

Integrirano istraživanje utjecaja acidifikacije mora još uvijek je vrlo novo područje – potpune implikacije ovih promjena za morske ekosustave i riblje resurse, uključujući zalihe riba, školjkaša i koraljne grebene, nejasne su. Ekonomsko istraživanje sustava za upravljanje morskim resursima vrlo je važno za razumijevanje  utjecaja ribarstva i ljudskih zajednica koje ovise o njemu.

Trenutni europski i nacionalni programi su relativno mali kad ih se uspoređuje s kombiniranim izazovom acidifikacije mora i globalnog zatopljenja. Postojeće istraživanje uglavnom su potaknuli individualni istraživači ili skupine istraživača, koji su ograničeni u mogućnostima sveobuhvatne koordinacije. Prije dvije godine, Europski projekt o acidifikaciji mora financirala je EU i tijekom protekle godine Njemačka i UK financirale su nacionalne programe acidifikacije mora – BIOACID i Istraživački program acidifikacije mora UK. Kako i drugi izlaze na vidjelo, moraju se udružiti putem velike istraživačke inicijative koja će u potpunosti iskoristiti kombiniranu stručnost znanstvenika iz svih europskih zemalja te internacionalnih znanstvenika. Jedan od prvih koraka prema integraciji je razvijanje specifične baze podataka koja će se temeljiti na nacionalnim istraživanjima oceanske acidifikacije.

Izvor: European Science Foundation

Tražili ste na google-u:

• zakiseljavanje mora (2)