Dok su istraživači i geolozi bili uspješni u pronalaženju dijamanata marljivo istražujući, rad profesora sa Sveučilišta Houston i njegove istraživačke skupine mogao bi pomoći u povećavanju mogućnosti pronalaženja dijamanata usmjeravajući buduća istraživanja na posebna područja.

Kevin Burke, profesor geologije i tektonike sa Sveučilišta Houston, i njegovi kolege istraživači opisuju svoja otkrića u radu pod naslovom „Dijamanti prikupljeni iz plaštnih perjanica s granice jezgre i plašta“ objavljenom 15. srpnja u časopisu Nature, znanstveno–istraživačkom tjedniku.

Burkeova skupina otkrila je da kimberliti, rijetke magmatske stijene koje sadrže dijamante, potječu od povremenih pulsiranja vrućih stijena iz plašta pod imenom plaštne perjanice, koje su se izdigle kroz čitavu debljinu Zemljinog plašta, iz najdubljeg dijela blizu jezgre, odnosno samog unutrašnjeg dijela planeta. Ova granica plašta i jezgre nalazi se na dubini od oko 2 000 milja (3 200 kilometara). Dok je ideja da možda postoje plaštne perjanice koje se izdižu s granice jezgre i plašta prvi put sugerirana prije 40 godina, tek je u posljednjih nekoliko godina Burkeova skupina jasno demonstrirala dokaz o perjanicama koje putuju skroz od ove granice do Zemljine površine. „Naš pristup je nov jer kombinira seizmološka opažanja duboke unutrašnjosti Zemlje s dokazima kako su se tektonske ploče pomicale na Zemljinoj površini tijekom proteklih 500 milijuna godina“, kaže Burke.

„Zanimao sam se za plaštne perjanice s granice jezgre i plašta još otkad je iznesena hipoteza o njima 1971. godine. Prije otprilike 10 godina shvatio sam da bi mogla postojati veza između seizmički definirane strukture na granici jezgre i plašta i vulkanskih stijena na površini Zemlje za koje se sugeriralo da su povezane s plaštnim perjanicama. Odmah sam shvatio kako se postojanje te veze može testirati i tada sam stupio u vezu s Trondom Torsvikom iz Norveške, koji se pokazao jedinstveno kvalificiranim za provođenje traženih testova.“Torsvik, profesor sa Sveučilišta Oslo u Norveškoj, i Burke razvili su konceptualne ideje za ovo istraživanje. Dodatni članovi skupine bili su Bernhard Steinberger iz Helmholz centra u Potsdamu u Njemačkoj te Lew Ashwal i Sue Webb sa Sveučilišta Witwatersrand u Južnoj Africi. Istraživanje se sastojalo od primjene i interpretacije rezultata matematičke analize, većinom primjenjujući sfernu geometriju na Zemljinoj površini, do javno dostupnih kompleta podataka koje su skupili Ashwal, Webb i Torsvik. Sadašnju strukturu Zemljinog plašta istraživači iz polja seizmologije sve više shvaćaju tijekom proteklih 25 godina, a rad Burkea i njegovih kolega pomogao im je potvrditi seizmološke rezultate. Rad Burkeove skupine, međutim, također opisuje strukturu kakva je bila u prošlosti, otkrivajući povijest strukture u dubokim slojevima plašta tijekom dugog razdoblja od 500 milijuna godina. To je novost, kaže Burke. „Utvrđivanje povijesti strukture dubokog sloja plašta pokazalo je, neočekivano, da su dvije velike mase koje leže odmah iznad granice jezgre i plašta bile stabilne na svojim današnjim mjestima već 500 milijuna godina“, kaže. „Razlog zašto nismo očekivali ovakav rezultat jest to da smo mi, koji smo proučavali duboku unutrašnjost Zemlje, pretpostavili da je, iako je duboki sloj plašta čvrst, materijal od kojeg se sastoji u stalnom pokretu jer je duboki sloj plašta tako vruć i pod toliko jakim pritiskom od težine stijena iznad njega.“ Što se tiče utjecaja ovih otkrića na pronalaženje vrijednih dragulja, Burke objašnjava da su geolozi koji se zanimaju za dijamante znali već više od 50 godina da su rijetke magmatske stijene kimberliti, koje sadrže dijamante, naročito koncentrirane u prastarim kratonima na područjima kontinenata na Zemlji. Ovo je potragu za stijenama u kojima se nalaze dijamanti svelo na područja koja ne iznose više od 10 posto čitave površine svjetskih kontinenata. Novi rad pokazao je da je većina kimberlita bila eruptirana u neki od tih starih kratona samo pod određenim uvjetima. Ta otkrića omogućit će dodatnu koncentraciju potrage za dijamantima.

Uvjerljivo ciljajući k boljem integriranom razumijevanju kako funkcioniraju čvrsta kora i plašt Zemlje, skupina se nada da će dobiti daljnje rezultate za nekoliko mjeseci. Nadaju se da će bolje utvrditi kako su se pokreti ploča na površini Zemlje razvili tijekom posljednjih 500 milijuna godina i otkriti kako su ti pokreti bili povezani sa stabilnim i pokretnim dijelovima Zemljinog plašta tijekom istog razdoblja.

Izvor: University of Houston

Tražili ste na google-u:

• znanstvena istraživanja (1)