Delikatna maglica NGC 1788 nalazi se u mračnom i često zanemarenom kraju zviježđa Orion, otkrivena je u novoj fino nijansiranoj slici koju je ESO objavio danas. Iako je ovaj sablasni oblak prilično izoliran od Orionovih jarkih zvijezda, njegovi su snažni vjetrovi i svjetlo imali snažan utjecaj na maglicu, utjecali su na njen oblik i učinili je domom mnoštva mladih zvijezda.
Istraživanje Svemira
Svemirski šišmiš – nakupina zvijezda u nastanku na Orionovoj periferiji
Nove slike pokazuju da bi Saturnov mjesec mogao podržavati život
Nove slike sa svemirske letjelice Cassini otkrivaju preko trideset zasebnih nakupina leda i pare iznad rascjepa blizu južnog pola Saturnovog mjeseca Encelada. Preko dvadeset opaženih nakupina dosad nije otkriveno.
Cassini je snimio krupni plan mjeseca koji je nalik na Zvijezdu smrti
Prolazeći kroz najbližu točku putanje od Saturnovog mjeseca Mimas, Cassini je poslao natrag upečatljive snimke mjeseca koji je nalik na Zvijezdu smrti iz Ratova zvijezda te velikog kratera koji se nalazi na njegovoj površini. Prelet je također donio i čvrste podatke o mjesečevom toplinskom potpisu i sastavu površine.
Svjetlost, vjetar i vatra
NGC 346 se prostire na području od otrilike 200 svjetlosnih godina, području svemira koje je oko pedeset puta veći od razdaljine Sunca i najbližeg zvjezdanog susjeda. Astronomi su klasificirali NGC 346 kao otvoreni klaster zvijezda ukazujući na to da je ovo zvjezdano leglo poteklo od istog propalog oblaka materije. Maglica koja sadrži ovu grupu sjajnih zvijezda poznata je kao emisijska maglica što znači da su plin unutar nje zvijezde toliko ugrijale da je počeo emitirati vlastitu svjetlost, poput neonskog plina u električnim reklamama za trgovine.
Galaksija Crno oko (M 64, Messier 64, NGC 4826)
Kolizija dvije galaksije je rezultirala galaksijom neobičnog izgleda i bizarnih unutarnjih gibanja. Messier 64 (M 64) ima spektakularni tamni pojas upijajuće prašine ispred galaksijine sjajne jezgre što je rezultiralo nadimcima poput "Crnog oka" ili "Zlog oka".
Magnetski kontrolirana dijeta masivnih zvijezda
Tim astronoma vođen od strane dr. Woutera Vlemmingsa sa Sveučilišta u Bonnu koristio je MERLIN radijsku teleskopsku mrežu s centrom u Jordell Bank zvjezdarnici kako bi prikazao da magnetska polja igraju važnu ulogu za vrijeme rađanja masivnih zvijezda.
Zvijezde iza zavjese
Europska južna zvjezdarnica (ESO) objavila je veličanstvenu VLT sliku ogromnog zvjezdanog rodilišta koje okružuje NGC 3603. U njemu se zvijezde kontinuirano rađaju.
Jurski svemir: prastare galaksije se spajaju nakon nekoliko milijardi godina

Zamislite da pronađete živog dinosaura u svom dvorištu. Astronomi su pronašli astronomski ekvivalent pretpovijesnom životu u našem inetrgalaktičkom dvorištu: grupu malih, prastarih galaksija koja je čekala 10 milijardi godina da se spoji. Ove galaksije su na putu da izgrade eliptičnu galaksiju.
Mlazovi čestica iz crnih rupa u udaljenim galaksijama bitno su drugačiji nego što se dosad mislilo
Prema članku objavljenom 17. veljače u magazinu Nature, mlazovi čestica iz crnih rupa u udaljenim galaksijama djeluju birno drugačije nego li se dosad mislilo. Novo istraživanje otkriva kako većina zračenja koje emitiraju takvi mlazovi, a radi se o gama zrakama koje su ujedno i energetski najbogatiji tip elektromagnetskog zračenja, nastaje na mnogo većim udaljenostima od crne rupe te kao takvo sugerira kompleksniju formu mlaza.
Orion u novom svjetlu
VISTA – the Visible and Infrafed Survey Telescope for Astronomy – najnoviji je dodatak zvjezdarnici Paranal (eso0949). To je najveći teleskop na svijetu i namjenjen je mapiranju neba u infracrvenom valnom spektru. Veliko zrcalo (4.1 m), široko vidno polje i vrlo osjetljivi detektori čine VISTA jedinstvenim instrumentom. Ova nova dramatična slika Orionove maglice pokazuje VISTA-ine nevjerojatne moći. Orionova maglica je ogromno rodilište zvijezda i nalazi se 1 350 svjetlosnih godina od Zemlje.
Stranica 1 od 2
Istraživanje Svemira

Molekularni oblak tip je međuzvjezdanog oblaka čija gustoća i veličina omogućavaju formaciju molekula, pretežno vodika. Ponekad se naziva i rodilište zvijezda ukoliko se unutar njega formira nova zvijezda.
Jupiter je peti planet od Sunca i najveći od planeta unutar Sunčevog sustava. Njegova je masa otprilike jednaka težini 318 Zemlji, a promjer mu je 11 puta veći od Zemljinog.
Tim astronoma vođen od strane dr. Woutera Vlemmingsa sa Sveučilišta u Bonnu koristio je MERLIN radijsku teleskopsku mrežu s centrom u Jordell Bank zvjezdarnici kako bi prikazao da magnetska polja igraju važnu ulogu za vrijeme rađanja masivnih zvijezda.
