Plastična ambalaža baš i nije bezopasna, a ako ste mislili kako je buteljirana mineralna voda čista, možda biste trebali razmisliti ponovno. Prema tvrdnjama Martina Wagnera i Jörga Oehlmanna s Odsjeka za ekotoksikologiju vode na Goethe institutu u Frankfurtu na Majni, plastične boce kontaminiraju vodu estrogenim kemikalijama.
Pri analizi komercijalnih mineralnih voda, znanstvenici su pronašli dokaze koji upućuju na prisutnost estrogenih spojeva koji su se isprali s plastične ambalaže u vodu. Štoviše, ove su kemikalije aktivne in vivo, a rezultat njihove aktivnosti jest povećanje broja embrija kod novozelandskog blatnog puža. Ovi rezultati, koji po prvi put pokazuju da tvari koje se ispiru s plastične ambalaže za hranu i piće mogu djelovati kao aktivni estrogeni, objavljeni su u Springerovom časopisu Environmental Science and Pollution Research (Znanost o okolišu i istraživanje zagađenja).
Wagner i Oehlmann pratili su utjecaj migracije tvari s ambalaže na hranu i piće ne bi li utvrdili eventualne posljedice izloženosti čovjeka umjetnim hormonima. Analizirali su mineralnu vodu 20 različitih proizvođača dostupnih u Njemačkoj - devet ih je imalo staklenu, devet plastičnu, a dvije kompozitnu ambalažu (papirnate kutije iznutra obložene tankim plastičnim slojem). Uzorci vode testirani su na prisutnost estrogenih kemikalija in vitro. Potom je obavljen reprodukcijski test na novozelandskom blatnom pužu ne bi li se odredilo podrijetlo i moć ksenoestrogena (umjetno stvorenih spojeva koji pokazuju estrogensku aktivnost).
Kontaminacija estrogenom detektirana je u 60% analiziranih uzoraka (12 od 20 proizvođača). Mineralne vode iz staklene ambalaže sadržavale su manje estrogena u odnosu na vode iz plastične ambalaže. Točnije, 33% svih vrsta voda iz staklene ambalaže, 78% voda iz plastičnih boca te obje vrste vode iz kompozitne ambalaže pokazivale su znatnu hormonsku aktivnost.
Uzgojem novozelandskih puževa u staklenoj i plastičnoj ambalaži, znanstvenici su otkrili i više nego dvostruko povećanje embrija u plastičnim bocama u odnosu na staklene. Sve u svemu, ovi rezultati ukazuju na visoku raširenost kontaminacije vode snažnim umjetnim hormonima koji dijelom potječu od spojeva koji se ispiru s plastične ambalaže.
Autori zaključuju: "Mora da smo otkrili tek vrh ledenjaka koji pokazuje kako je plastična ambalaža jedan od glavnih izvora kontaminacije hrane ksenohormonima. Naša su otkrića pružila uvid u moguću izloženost endokrinim disruptorima koji potječu od potpuno neočekivanih izvora." (o štetnosti još nekih sličnih spojeva iz plastike možete pročitati u našem članku "Plastika guši muški rod")
Izvor: sciencedaily.com
Kada je riječ o ugljiku, najvažnijem elementu po pitanju klimatskih promjena, priroda ima rješenje. On se u prirodi reciklira i ponovno upotrebljava. Znanstvenici s Medicinskog fakulteta "Harvard" pokušavaju razumjeti ovaj proces proučavanjem kruženja ugljika u prirodi. A to je ustvari proces pri kojem se ugljik kreće iz atmosfere u biljke, oceane, tlo, zemljinu koru i nazad u atmosferu.
Kemičari na Sveučilištu u Helsinkiju uspjeli su u proizvodnji novih polimera koji stabiliziraju srebrene nanočestice. Rezultat je značajan, jer se antimikrobna svojstva srebra koriste u tekstilu, podnim premazima i bojama čak i ako utjecaji na zdravlje srebrnih nanočestica nisu u potpunosti poznati.
Fizičari iz T2K multinacionalne organizacije pod vodstvom Japana objavili su 24. veljače kako su izvršili prvu detekciju neutrina koji je putovao ispod cijelog Japana putem njihove neutrino zrake iz J-PARC postrojenja smještenog u selu Tokai, koje je sat vremena vožnje vlakom udaljen od Tokya, do divovskog, podzemnog Super-Kamiokande detektora smještenog u blizini zapadne obale Japana (295 km od Tokaia). Sveučilište Stony Brook bila je vodeća američka institucija u T2K eksperimentu.
Rak vrata maternice je izliječiv ako se otkrije u ranom stadiju. U trećini slučajeva tumor ne reagira na treapiju ili se ponovo javlja kasnije, kada je izliječenje manje uspješno.
Na dan kada je potonuo Titanic vladalo je junaštvo. Dok je brodski orkestar svirao umirujuću glazbu da bi smirio putnike, žene i djeca praćeni su do ograničenog broja čamaca za spašavanje, ostavljajući zdrave, mlade muškarce da potonu zajedno s brodom. Tri godine kasnije, potonuće Lusitanije, pogođene njemačkim torpedom, bila je sasvim druga priča.
