Opsesivno-kompulzivni poremećaj

Photo: The Dubin Clinic

Opsesivno-kompulzivni poremećaj  je kronični i dugotrajni poremećaj zbog kojeg osoba ima nekontrolirane, ponavljajuće misli (opsesije) i ponašanja koja ga potiču na ponavljanje nekih radnji.

Znakovi i simptomi obsesivnog poremećaja

 Ljudi koji imaju ovaj poremećaj mogu primijetiti simptome kao što su opsesije, kompulzivno ponašanje ili oboje. Ovi simptomi mogu ometati sve aspekte života, kao što su posao, obrazovanje i odnose sa drugim ljudima.

Opsesije su misli koje se ponavljaju ili potrebe da se učini neka radnja ili čak mentalne slike koje se ne mogu potisnuti.

Najčešći simptomi su:

  • Strah od bakterija ili zaraza
  • Proživljavanje misli koje su zabranjene ili nepoželjne kao što je seks, vjera ili agresija
  • Agresivne misli prema sebi i drugima
  • Potreba da sve bude simetrično i dovedeno u savršen red

Kompulzivna ponašanja su ona koja osoba ima potrebu činiti kontinuirano. Najčešća takva ponašanja su: pretjerano čišćenje ili pranje ruku, slaganje stvari na određeni način npr. po bojama ili po veličini, konstantno provjeravanje da li su vrata zatvorena ili pegla isključena, kompluzivno prebrojavanje stvari.

Međutim, nisu sva ponašanja kompulzivna. Svi mi volimo provjeriti da li smo isključili peglu ili zatvorili vrata, međutim postoje granice. Osoba sa opsesivno kompulzivnim poremećajem ne može kontrolirati svoja razmišljanja ili ponašanja, čak i kada shvaća da su ponašanja pretjerana, jednostavno si ne može pomoći. Takva će osoba imati značajne probleme u svom svakodnevnom životu zbog tih misli ili ponašanja.

Neki pojedinci sa ovim poremećajem mogu imati tikove. Motorički tikovi su iznenadni, kratki i kontinuirani pokreti kao npr. treptanje oka i drugi pokreti oka, grimase lica, pokreti ramenima i trzanje glave. Uobičajeni vokalni tikove uključuju ponavljajuće čišćenje grla, udisanje i slično.

Simptomi mogu doći i proći, smanjiti se tijekom vremena ali i pogoršati se.

Simptomi mogu doći i proći tijekom vremena. Opsesivno kompulzivne osobe si mogu pokušati same pomoći izbjegavanjem situacija koje potiču njihove opsesije. Iako većina odraslih osoba ne prepoznaje da ono što rade nema smisla, neki odrasli i većina djece možda ne shvaćaju da je njihovo ponašanje neuobičajeno. Roditelji ili učitelji obično prepoznaju simptome kod djece.

Ako mislite da imate ovaj poremećaj, porazgovarajte sa svojim liječnikom o simptomima. Ako se ne liječi, takva bolest može utjecati na sve aspekte života. Ovo je poremećaj koji pogađa odrasle, adolescente i djecu diljem svijeta. Većina ljudi se dijagnosticira oko devetnaeste godina, obično dječaci u ranijoj dobi nego djevojčice, ali nastupa i nakon 35. godine života.

Uzroci ovoga poremećaja nisu poznati, ali smatra da bi razlozi mogli biti sljedeći:

Genetika

Istraživanja nad obiteljima i poglavito nad blizancima, pokazala su da osobe čiji srodnik u prvoj lozi (poput roditelja, sestru ili djeteta)  imaju opsesivno kompulzivni poremećaj imaju veći rizik da ga i sami razviju. Kontinuiranim istraživanjem nastoji se utvrditi veza između genetike i ove bolesti, te na koji način se može pomoći u poboljšanju dijagnoze i samoga liječenja.

Struktura i način rada mozga

Istraživanja koje se provode na način da se bolesnicima pokazuju slike, pokazala su razlike u frontalnom korteksu i subkortikalnim strukturama mozga u bolesnika. Čini se da postoji veza između simptoma i abnormalnosti u određenim područjima mozga, ali ta veza nije jasna. Istraživanje je još u tijeku. Razumijevanje uzroka pomoći će odrediti specifične, personalizirane tretmane za liječenje.

Okolina

Ljudi koji su iskusili zlostavljanje (fizički ili seksualno) u djetinjstvu ili drugoj traumi imaju povećan rizik za razvoj ovoga poremećaja.

U nekim slučajevima, djeca mogu razviti simptome nakon streptokokne infekcije – to se naziva pedijatrijski autoimunosni neuropsihijatrijski poremećaji povezani s streptokoknim infekcijama.

Tretmani i terapije

Obično tretira s lijekovima, psihoterapijom ili kombinacijom tih lijekova. Iako većina bolesnika reagira na liječenje, neki pacijenti i dalje imaju simptome.

Liječenje

Primjeri lijekova koji su dokazani učinkovitima kod odraslih i djece s OCD uključuju klomipramin, koji je član starijih klasa “tricikličkih” antidepresiva i nekoliko novijih.

Psihoterapija

Psihoterapija može biti učinkovit tretman za odrasle i djecu. Istraživanja pokazuju da određene vrste psihoterapije, uključujući terapiju kognitivnog ponašanja (CBT) i druge srodne terapije (npr. Trening obrnutosti navika) mogu biti jednako djelotvorne kao i lijekovi za mnoge pojedince.

.

 

scroll to top