Otkrijte kako su drevni stanovnici Perua preživjeli u opasnim područjima neistraženih Anda

Photo: World by Isa

Prije otprilike 7000 godina, tadašnji stanovnici područja visoko na planinama Anda razvili su veća srca i malo viši krvni tlak, među ostalim prilagodbama, da bi uspjeli fizički preživjeti na tim nevjerojatnim visinama, pokazuje nova genetska analiza američkog istraživačkog tima.

Te su se promjene vjerojatno dogodile ubrzo nakon što su ljudi počeli trajno živjeti u Andskom gorju, a to je dokaz da se tijelo može dosta brzo prilagoditi okolini u kojoj se nalazi. U pitanju je jedna vrsta obrambenog mehanizma. “Unatoč oštrim vremenskim uvjetima i iznimno nepovoljnom okolišu, Ande su vremenski relativno brzo naseljene, s obzirom na vrijeme prvog dolaska ljudi na južnoamerički kontinent”, napisali su istraživači u studiji objavljenoj 8. studenog,  u časopisu “Science Advances”.

“Adaptivne osobine potrebne za trajno naseljavanje ovog područja mogle su se čak razviti kroz relativno kratko vremensko razdoblje, tijekom samo nekoliko tisuća godina, a ne tijekom nekog jako dugog vremenskog razdoblja.”

Arheološki nalazi upućuju na to da su lovci – sakupljači počeli živjeti u Andskom gorju prije najmanje 12.000 godina, a trajno naseljavanje počelo je prije oko 9.000 godina. Da bi doznali više o drevnim ljudima koji su živjeli oko jezera Titicaca, istraživači su analizirali DNK i iz organizama drevnih naseljenika i iz stanica  ljudi koji danas naseljuju regiju.

Znanstveni je tim prikupio DNK iz tjelesnih ostataka sedam drevnih naseljenika pronađenih na nalazištima iz tri različita povijesna razdoblja: sa nalazišta Soro Mik’aya Patjxa,  6500 – 8000 godina starog mjesta na kojem su živjeli lovci i sakupljači; iz mjesta Kaillachuro, oko 3.800 godina starog naselja koje su naselili ljudi koji su prešli sa traganja za hranom i skupljanja plodova na samostalni uzgoj hrane; i sa mjesta zvanog Rio Uncallane gdje se nalazi niz kamenih grobnica koje datiraju iz vremena prije 1800 godina.

Zatim su znanstvenici uspoređivali ovu drevnu DNK s DNK starije i suvremenije  južnoameričke populacije koja je nastanjivala nizine i brda, kao i sa DNK drugih drevnih američkih starosjedilaca koji su živjeli na većim udaljenostima. Osim prilagodbi srca i krvnih žila pronađenih kod stanovnika planinskih područja, analiza je pokazala da se prije otprilike 8750 godina tadašnja populacija razdijelila na one koji su naselili niža područja i na one koji su naselili područje velike nadmorske visine.

Ovaj broj pokazuje da se to ipak dogodilo ranije, prije razdoblja navedenog u prethodnoj studiji koja je koristila samo moderne genome kako bi procijenila podjelu i dobila različite rezultate.

Što se tiče gena povezanog s probavom škroba, moguće je da je ova prilagodba bila povezana s prelaskom stanovništva koje se bavilo lovom i sakupljanjem plodova na uzgajanje škrobne hrane kao što su kukuruz i krumpir. Nasuprot tome, drevni naseljenici nizinskih područja nisu razvili ovu prilagodbu, vjerojatno zato što su bili više skloni lovu nego poljoprivrednom načinu života pa jednostavno nisu unosili toliko škrobne hrane u organizam.

Istraživanje također baca dodatno svjetlo na migracije prvih Amerikanaca. Rana istraživanja pokazuju da su se prvi Amerikanci odvojili od svojih predaka u Sibiru i Istočnoj Aziji prije skoro 25000 godina. Krenuli su na putovanje preko kopnenog mosta duž Beringovog prolaza tijekom posljednjeg ledenog doba i konačno se razdvojili u dvije populacije – jednu koja je ostala u Sjevernoj Americi i drugu koja je nakon nekog vremena otputovala dalje na jug, u područje Južne Amerike.

Nova otkrića ukazuju na to da su se sjevernoameričke i južnoameričke skupine vjerojatno podijelile prije 14750 godina, što se slaže s nalazima 14500 godina starog arheološkog lokaliteta na Monte Verdeu u južnom Čileu, priopćili su istraživači.

 

 

scroll to top