Parafilije i poremećaj spolnog identiteta

Spolni identitet je naše poimanje sebe kao muškarca ili žene.
 Kod poremećaja spolnog identiteta mora postojati dokaz trajnog i snažnog poistovjećivanja sa suprotnim spolom, kojeg čini želja da bude drugog spola. Iako su poremećaji spolnog identiteta zajedno sa parafilijama mnogo rjeđi poremećaji o njima se u medijima daleko najviše govori. 
Spolni identitet se duboko usađuje od ranog djetinjstva da, bez obzira na nedaće doživljene tokom života, većina ljudi ne sumnja u svoj spol. Međutim neki ljudi, uglavnom muškarci, od ranog djetinjstva osjećaju da su suprotnog spola. Podaci o njihovoj anatomiji kao što su normalan razvoj spolnih organa ili sekundarna spolna obilježja ( rast brade u muškarca ili grudi u žena) ne uspijevaju ih uvjeriti da su ono što drugi ljudi vide da jesu.
Mnogi ljudi koji pate od takvog poremećaja podvrgavaju se operaciji spolnih organa i hormonskim terapijama kako bi svoje tijelo što više moguće približili anatomiji suprotnog spola. Poremećaj spolnog identiteta kod odraslih je vidljiv kao transseksualnost (poistovjećivanje sa suprotnim spolom).

Transseksualac

je odrasla osoba koja doživljava trajnu neugodu zbog svog spola i spolne uloge i do te mjere se poistovjećuje sa suprotnim spolom da vjeruje kako zaista jest suprotnog spola. Ovakav pojedinac često se pokušava prikazati kao osoba suprotnog spola, te često traži operativnu promjenu spola. Iz ove kategorije isključeni su šizofrenčari, kao i hermafroditi, pojedinci koji imaju muške i ženske spolne organe.
Ove osobe uopšte pate od anksioznosti idepresije, što ne iznenađuje zbog njihovog psihološki neugodnog položaja. Zanimanje muškog transeksualca za muškarce on će sam interpretirati kao heteroseksualni odabir s obzirom da on sebe zapravo smatra ženom. Učestalost pojavljivanja transeksualnosti je niska,takav je jedan od 30000 muškaraca i jedna od 100000 žena. Dugotrajna i očigledno nepromjenjiva priroda transseksualnog neusklađenog spolnog identiteta navela je istraživače na pretpostavku da su transseksualci hormonalno različiti od osoba normalnog spolnog identiteta. Možda žena koja vjeruje da je muškarac ima visok nivo testosterona i androsterona, muških spolnih hormona za koje je poznato da potiču razvoj i održavanje muških sekundarnih spolnih obilježja.
U doba djetinjstva, kod dječaka se poistovjećivanje sa suprotnim spolom ogleda kao snažna zaokupljenost tradicionalno ženskim aktivnostima (odijevanje u žensku odjeću, igranje sa lutkom i djevojčicama). Djevojčice pokazuju snažne reakcije na roditeljske pokušaje ili očekivanja da oblače žensku odjeću i druge ženske predmete, ne pokazuju zanimanje za lutke i li druge ženske aktivnosti, pokazuju snažna poistovjećivanja sa suprotnim spolom u igrama, snovima i maštanjima. Osobe s poremećajem spolnog identiteta imaju normalno spolovilo.
(nasuprot neodređenom spolovilu ili hipogonadizmu koji se mogu vidjeti kod tjelesnomeđuspolnih stanja)
scroll to top