Seks radi znanosti

Photo: Medical Xpress

Neke osobe se mogu prepustiti u seksualne aktivnosti znajući da ih promatraju stručnjaci.

Tko dobrovoljno pristaje na seksualni odnos u laboratoriju? Bili smo iznenađeni da takvi ljudi postoje kada smo pročitali članak o eksperimentalnoj studiji o idealnim seksualnim položajima za muškarce s bolovima u leđima. U svrhu istraživanja, parovi su snimljeni pomoću snimanja pokreta i infracrvene tehnologije dok su imali seks.

Istraživači su bili u posebnoj prostoriji gdje su čuli, ali nisu vidjeli, sudionike. Elektrode su korištene za snimanje aktivnosti mišića u određenim dijelovima tijela.

Neka druga seksualna istraživanja više zadiru u privatnost: Postoji istraživanje u kojem se mjeri opseg penisa kao odgovor na seksualne slike; dakle mjeri se koliko je penis ukrućen dok muškarac promatra porno sadržaj.
Žensku seksualnu uzbuđenost mjeri vaginalni pletizmograf; senzor unutar malog cilindra umetnutog u vaginu poput tampona. Dolazimo do zaključka da se možda nekim ljudima sviđa pomisao da njihove seksualne aktivnosti prate stručnjaci.

William H. Masters i Virginia E. Johnson bili su prvi znanstvenici koji su promatrali seks u laboratoriju, u 1950-ima. U svojim ranijim eksperimentima koristili su prostitutke, zato što nitko nije htio sudjelovati.
Ukupno 145 žena je nosilo elektrokardiografe kako bi se utvrdilo intenzitet otkucaja srca, također su pratili njihovu aktivnost mozga, dakle proučavali su njihove reakcije na pornografiju, masturbaciju ili vibratore.
Masters i Johnsonova u kasnija istraživanja uključili su i dobrovoljce. Proučavali su više od 300 parova u seksualnom odnosu, koji su nasumično bili podijeljeni u parove, samo za eksperiment. Također su proučavali vlastiti seksualni nagon – imali su seksualni odnos međusobno u laboratoriju.

Upitne metode

Prvi Istraživači seksa htjeli su biti profesionalni kako bi izbjegli kritike. To znači da su njihove metode smatrane znanstvenima i eksperimentalnima, te za njihove teorije postoje tvrdi dokazi, ako znate na što mislimo.

No, primjenjivost takvih metoda preispitivali su mnogi znanstvenici. Mjerenje tjelesne reakcije na seksualno uzbuđenje nije jedini način proučavanja seksa. Netko će reći da je centar seksa zapravo um, te da su osjećaji važniji od samog tjelesnog djela. To vidimo iz činjenice da muškarci i žene koji imaju seksualno disfunkciju dakle tijelo ih sprječava u seksualnom činu svejedno mogu seks poželjeti i u njemu uživati.

Danas znanstvenici ne koriste često eksperimentalne metode kako bi proučavali seks. Suvremeni znanstvenici uglavnom koriste upitnike ili intervjue, traže od ljudi da im pričaju o svojim seksualnim iskustvima i željama.

Neupitna važnost istraživanja o seksu

Mnogi ljudi koji dobrovoljno sudjeluju u istraživanju o seksu imaju zabrinutosti ili poteškoće i žele pomoći drugima u istoj situaciji. Drugi se jednostavno opuštaju u svojim tijelima i seksualnosti – i veseli daljnjem znanstvenom razumijevanju seksualnog ponašanja. Odlučivanje o tome koja je metoda najbolja za proučavanje seksa ovisi o istraživanju. Zainteresirani za funkcioniranje tijela mjere seksualni odgovor u laboratoriju. Emocije, osjećaje i kulturne konstrukcije seksa zahtijevaju intervju ili anketu. Stavite ove metode zajedno i imate potpuniju sliku složenosti seksualne želje i ponašanja.

scroll to top