Zakonitost kretanja ostalih objekata Sunčeva sustava

PHOTO: nypost.com

Kometi

Većina kometa ima izduženu eliptičku orbitu koja ih dovodi u blizinu Sunca pri određenom dijelu njihove orbite i dalje od Sunca za vrijeme ostatka orbite.

Kometi su često klasificirani prema vremenu trajanja njihovog orbitalnog perioda. Što je taj period duži, izduženija je njihova eliptična orbita.

  • Kometi kratkog perioda su općenito oni kometi s orbitalnim periodima kraćim od 200 godina. Oni se obično kreću u istom smjeru kao i planeti oko Sunca. Njihova ih orbita odvodi do vanjskih planeta u afelu afel Halley-jevog kometa je malo iza orbite Neptuna.
  • Kometi kratkog perioda se nadalje dijele na dvije grupe: Jupiterove (periodi manji od 20 godina) i Halley-eve (periodi između 20 i 200 godina)
  • Kometi dugog perioda imaju jako ekscentričnu orbitu i periode od 200 godina do tisuću ili čak milione godina. Ti kometi većinom napuštaju Sunčev sustav. Orbite kometa dugog perioda računa se promatrajući ekscentricitet njihovih orbita nakon napuštanja Sunčevog sustava, uzimajući u obzir centar masa Sunčevog sustava.
  • Kometi s orbitom iza Oort-ovog oblaka. Ovi kometi su slični kometima s dugim periodom, jer oni također imaju paraboličnu ili pomalo hiperboličku orbitu kada su u perihelu. Međutim gravitacione perturbacije plinovitih planeta mogu utjecati na njihove orbite. Ta promjena može uzrokovati njihov izlazak iz samog Sunčevog sustava kao i samog Oortovog oblaka (mjesto nastanka kometa). Takav komet ne bi više bio pod utjecajem gravitacije Sunca. Postoji nekolicina astronomima poznatih kometa koji su imali orbitu oko Sunca, međutim zbog malih promjena na njihovoj orbiti njihov povratak se ne očekuje.

Asteroidi

Asteroidi su najčešće koncentrirani u međuplanetarnim pojasevima. Postoji nekoliko vrsta asteroida ovisno o njihovoj lokaciji: glavni pojas, Trojanski pojasevi, Apollos asteroidi, Atens asteroidi i Amors asteroidi kao i Kuiperov pojas. Glavni pojas se nalazi između Jupitera i Marsa. Ovaj pojas je uglavnom pod jakim perturbacijama kada god dođe u orbitalnu rezonancu s Jupiterom. U tim orbitama, pod utjecajem Jupitera stvara se Kirkwood-ova rupa. Ta rupa nastaje zbog promjena orbita pojedinih asteroida. Takva promjena orbita dovodi i do njihovog čestog međusobnog sudaranja.

Trojanski asteroidi imaju orbite ispred i iza planeta u dvjema Lagrang-ovim točkama koje postoje između dva velika planeta. Mars ima jednog poznatog trojanskog asteroida dok ih Jupiter ima mnogo. Neptun ima 4 trojanska asteroida. Apollo asteroidi, Atens i Amors asteroidi imaju orbite koje se križaju s orbitom Zemlje. Njihova blizina Zemlji stvara prijetnju sudara. Međutim ova prijetnja je jako mala.

Kuiper-ov pojas se nalazi između orbite Neptuna (30 AJ) do otprilike 55 AJ od Sunca. Asteroidi ovog pojasa imaju konzistentne orbite, ali ponekad dolazi do njihovog međusobnog sudaranja te izbacivanja prema unutarnjem dijelu Sunčeva sustava.

Većina asteroida svih ovih pojaseva ima konzistentne orbite, posebno veći asteroidi. Ponekad dolazi do međusobnog sudaranja te promjene samih orbita kao i promjena orbita zbog utjecaja planeta. Taj utjecaj planeta može uzrokovati zarobljavanje asteroida pod gravitacijom planeta. Tada asteroidi postaju planetovi prirodni sateliti (npr. Marsovi sateliti Fobos i Demos)

 

 

scroll to top